Sve veći broj restorana gostima prilikom rezervacije dodjeljuje sto na unaprijed određeno vrijeme, najčešće na 90 do 120 minuta. Umjesto da sto bude rezervisan "za cijelu večer", gosti dobijaju tačno definisan vremenski termin.
Ova praksa izazvala je polemiku širom Njemačke, a postavlja se i pitanje, da li je takva praksa uopšte zakonita? Prema navodima njemačkih udruženja za zaštitu potrošača, vremenska ograničenja su u načelu dozvoljena, pod uslovom da ih restoran unaprijed jasno i transparentno saopšti. Gosti tada sami odlučuju da li žele prihvatiti takve uslove ili potražiti drugi restoran.
Međutim, pravna situacija u slučaju spora, na primjer ako restoran insistira da gosti napuste sto odmah po isteku termina, još nije konačno razjašnjena sudskom praksom.
Glavni razlog je ekonomske prirode. Restorani u suštini „prodaju“ mjesta po satu. Ako gost zauzima sto znatno duže, naročito u udarnim večernjim satima, smanjuje se ukupna iskorištenost kapaciteta i prihodi. U ugostiteljstvu čak postoji i pokazatelj uspješnosti nazvan RevPASH (prihod po dostupnom sjedištu po satu).
Dodatni razlozi su: rastući troškovi poslovanja, pad realnih prihoda u sektoru, sve češće online rezervacije te kašnjenja i nepojavljivanje gostiju (tzv. „no-show“).
Vremenski slotovi omogućavaju restoranima preciznije planiranje večeri i bolju popunjenost.
Dio gostiju smatra takvu praksu neprijatnom jer stvara osjećaj vremenskog pritiska. Na društvenim mrežama i forumima često se raspravlja o tome da večera gubi opuštenu atmosferu ako sat "otkucava". S druge strane, ako nakon isteka termina nema nove rezervacije, restorani često pokažu fleksibilnost, posebno ako gosti to unaprijed ljubazno zatraže.
Vremenska ograničenja su dozvoljena ako su jasno navedena prije rezervacije. Gosti koji su svjesni tih okolnosti mogu lakše odlučiti da li im takav način rezervisanja odgovara ili ne