Dva mjeseca nakon početka rata sa SAD i Izraelom, Iran više nema jednog neosporenog vjerskog autoriteta na vrhu vlasti — nagli raskid s prošlošću koji bi mogao dodatno učvrstiti stav Teherana dok razmatra obnovu pregovora s Washingtonom, piše Reuters.
Od svog osnivanja 1979. godine, Islamska Republika se vrtila oko vrhovnog vođe koji ima konačnu riječ o svim ključnim državnim pitanjima. Međutim, ubistvo Alija Hameneija prvog dana rata i uzdizanje njegovog ranjenog sina Modžtaba Hamenei doveli su do novog poretka kojim dominiraju komandanti Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), uz izostanak jasnog i autoritativnog arbitra.
Modžtaba Hamenei formalno ostaje na vrhu sistema, ali tri izvora upoznata s internim raspravama tvrde da je njegova uloga uglavnom da legitimizira odluke generala, a ne da ih sam donosi.
Ratni pritisak koncentrirao je moć u uži, tvrđi krug oko Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, ureda vrhovnog vođe i IRGC-a, koji sada dominira i vojnom strategijom i ključnim političkim odlukama, navode iranski zvaničnici i analitičari.
"Iranci vrlo sporo reagiraju", rekao je visoki pakistanski zvaničnik upoznat s mirovnim pregovorima između Irana i Sjedinjenih Država, u kojima Islamabad posreduje. "Očigledno ne postoji jedinstvena komandna struktura za donošenje odluka. Ponekad im treba dva do tri dana da odgovore".
Analitičari kažu da prepreka dogovoru nije unutrašnji sukob u Teheranu, već jaz između onoga što je Washington spreman ponuditi i onoga što su tvrdi krugovi u IRGC-u spremni prihvatiti.
Diplomatsko lice Irana u pregovorima sa SAD bio je ministar vanjskih poslova Abbas Arakči, kojem se nedavno pridružio predsjednik parlamenta Mohammed Baker Qalibaf — bivši komandant garde, gradonačelnik Teherana i predsjednički kandidat — koji se tokom rata profilirao kao ključna veza između političkih, sigurnosnih i vjerskih elita.
Na terenu, međutim, centralna figura bio je komandant IRGC-a Ahmad Vahidi, prema riječima pakistanskog i dva iranska izvora, koji su ga ranije identificirali kao ključnog aktera, uključujući i noć kada je proglašen prekid vatre.
Modžtaba, koji je teško ranjen u početnim izraelskim i američkim napadima u kojima su poginuli njegov otac i drugi članovi porodice, te je zadobio teške povrede nogu i deformacije, nije se pojavljivao u javnosti i komunicira putem saradnika iz IRGC-a ili ograničenih audio veza zbog sigurnosnih razloga.
Iransko ministarstvo vanjskih poslova nije odmah odgovorilo na zahtjev za komentar, dok su zvaničnici ranije negirali podjele u vezi s pregovorima sa SAD.
Stvarna moć u rukama ratnog vodstva
Iran je u ponedjeljak dostavio novi prijedlog Washingtonu, koji prema izvorima predviđa fazne pregovore, pri čemu bi nuklearno pitanje bilo odgođeno do kraja rata i rješavanja sporova oko plovidbe u Zaljevu. Washington insistira da se nuklearno pitanje mora rješavati od samog početka.
"Ni jedna strana zapravo ne želi pregovarati", rekao je Alan Eyre, stručnjak za Iran i bivši američki diplomata, dodajući da obje strane vjeruju da će vrijeme oslabiti protivnika — Iran kroz kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, a SAD kroz ekonomski pritisak i blokadu.
Za sada, nijedna strana ne može sebi priuštiti popuštanje, rekao je Eyre: IRGC ne želi izgledati slab pred Washingtonom, dok se predsjednik Donald Trump suočava s političkim pritiscima i ima malo prostora za kompromis.
"Za obje strane, fleksibilnost bi bila znak slabosti", rekao je Eyre.
Ta opreznost odražava i način na koji se vlast sada vrši u Iranu. Iako je Modžtaba formalno vrhovni autoritet, on više potvrđuje odluke nego što ih nameće. Stvarna moć prešla je na jedinstveno ratno vodstvo okupljeno oko Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost.
"Važni dogovori vjerovatno prolaze kroz njega", rekao je analitičar Arash Azizi, "ali ne mogu zamisliti da nadjača Vijeće sigurnosti".
Tvrdi političari poput Saeeda Jalilija i pojedini radikalni zastupnici istaknuli su se tokom rata, ali nemaju institucionalnu moć da oblikuju odluke.
Modžtaba svoj uspon duguje gardi, koja je marginalizirala pragmatičare i podržala ga kao pouzdanog čuvara njihove tvrde politike. Sve veća dominacija garde ukazuje na agresivniju vanjsku politiku i strožu unutrašnju kontrolu.
Vođena revolucionarnim islamizmom i sigurnosnim pristupom, garda svoju misiju vidi u očuvanju Islamske Republike i projekciji moći u inostranstvu.
Pomak moći s klera na sigurnosni sektor
U praksi, ideologija garde oblikuje strategiju, a donošenje odluka je u njihovim rukama. U ratnim okolnostima, bez Alija Hameneija, niko unutar sistema nema snagu da im se suprotstavi.
Izbor više nije između umjerene i tvrde politike, već između tvrde i još tvrđe linije.
Ova promjena označava jasan prijelaz s dominacije klera na dominaciju sigurnosnog aparata.
"Prešli smo s božanske moći na tvrdu moć“, rekao je bivši američki pregovarač Aaron David Miller. "Od utjecaja klera ka utjecaju Revolucionarne garde. Tako se danas upravlja Iranom".
Iako postoje razlike u mišljenjima, odlučivanje se koncentriralo oko sigurnosnih institucija, dok Modžtaba djeluje kao koordinator, a ne kao jedini donosilac odluka.
Uprkos snažnom vojnom i ekonomskom pritisku SAD i Izraela, Iran ne pokazuje znakove raspada ni nakon gotovo devet sedmica rata.
Također nema dokaza o ozbiljnim unutrašnjim podjelama ili značajnom otporu na ulicama.
Ta kohezija sugerira da su sada komandne poluge u rukama garde i sigurnosnih službi, koje vode rat, a ne samo da ga izvršavaju. Formiran je strateški konsenzus: izbjeći totalni rat, sačuvati utjecaj — posebno nad Hormuškim tjesnacem — i izaći iz sukoba politički, ekonomski i vojno jači.