Istraživači su prvi put uspjeli identificirati autora i naslov dokumenta koji je gotovo 2.000 godina bio zaključan unutar pougljenjenog svitka - i to bez da su ga morali otvarati.
Svitak, poznat kao PHerc. 172, pronađen je u ruševinama Herkulaneja, antičkog rimskog grada kojeg je erupcije Vezuva 79. godine zatrpale pepelom. Danas je jedan od tri herkulanejska svitka koji se čuvaju u Bodleian bibliotekama Univerziteta Oxford. Zahvaljujući visokorezolucijskom skeniranju i vrlo pametnoj primjeni strojnog učenja, naučnici su uspjeli virtualno 'razmotati' papirus i pročitati ime unutra: 'O porocima', djelo epikurejskog filozofa Filodema.
Tekst, punog naziva 'O porocima, njihovim suprotnim vrlinama, u kome se nalaze i o čemu su', prema časopisu Fine Books Magazine, zapravo je drevni priručnik za samopomoć koji istražuje kako živjeti kreposnim životom izbjegavajući poroke. Filodem je ovo djelo napisao u 1. vijeku pr. Kr., a sada se po prvi put čita otkako je bilo zatrpano razornom erupcijom prije gotovo dva milenija.
Otkriće koje su potvrdili brojni istraživački timovi donijelo je saradnicima projekta nagradu vrijednu 60.000 dolara u sklopu Vesuvius Challengea, otvorenog naučnog takmičenja koje koristi umjetnu inteligenciju za čitanje drevnih tekstova. Umjetna je inteligencija u posljednjih nekoliko godina odigrala ključnu ulogu u dešifriranju pougljenjenih svitaka iz Herkulaneja, rimskog grada zatrpanog erupcijom Vezuva. Ti svici, prvi put otkriveni u 18. vijeku u Villi dei Papiri, čine jednu od rijetkih preživjelih biblioteka iz antičkog svijeta.
Zbog svoje krhke pougljenjene prirode, tradicionalne metode često su ih uništavale. Sada naučnici koriste naprednu tehnologiju snimanja i mašinsko učenje kako bi čitali ove tekstove bez otvaranja. Prekretnica je nastupila 2015. godine kada su naučnici koristili rendgensku tomografiju kako bi pročitali drevni svitak iz En-Gedija, stvarajući 3D sken koji se mogao virtualno 'odmotati'. Na temelju toga, istraživači sa Univerziteta Kentucky razvili su Volume Cartographer, program koji koristi mikro-CT snimke za otkrivanje suptilnih tragova tinte na svitcima.
Budući da tinta ne sadrži metal, za razliku od mnogih antičkih materijala za pisanje, morali su trenirati neuronske mreže da prepoznaju vrlo suptilne obrasce koji ukazuju na tintu na pougljenjenom papirusu. Godine 2019. istraživači su uspješno demonstrirali ovu tehniku, što je otvorilo vrata širim primjenama.
Važno je istaknuti da je proces digitalnog odmotavanja vođen ljudskom stručnošću. AI ističe područja drevnih dokumenata koja bi mogla sadržati tintu, a naučnici interpretiraju te uzorke kako bi utvrdili tvore li koherentne riječi ili fraze. Cilj nije samo ponovno otkriti izgubljene filozofske tekstove, od kojih su mnogi možda djela Epikura ili njegovih sljedbenika, već i uspostaviti sistem za digitalizaciju i dekodiranje drevnih tekstova čime se može transformirati naše razumijevanje antičkog svijeta, piše Gizmodo.