Problem nuklearnog otpada muči sve zemlje u kojima on nastaje. U većini slučajeva, nuklearni otpad se pohranjuje u posebne bačve i skladišti u podzemnim spremnicima. No, to nije trajno rješenje. Naučnici već godinama pokušavaju smisliti kako reciklirati nuklearni otpad i pretvoriti ga u manje opasan materijal.
Čini se da su naučnici u SAD na dobrom tragu. Razvijaju metodu recikliranja nuklearnog otpada iz koje bi se dobio tricij, rijetka verzija vodika koja služi kao jedno od glavnih goriva u nuklearnoj fuziji.
Nuklearna fuzija je proces u kojem se dva atoma spajaju, oslobađajući toplinu koja pokreće generatore za proizvodnju električne energije gotovo bez emisija. Za razliku od nuklearne fisije, fuzija proizvodi vrlo malo radioaktivnog otpada.
Za nuklearnu fuziju potrebni su deuterij i tricij. Dok je deuterij lako dostupan, tricij je vrlo rijedak i trenutno košta oko 33 miliona dolara po kilogramu. Svjetske zalihe tricija iznose svega 25 kilograma – dovoljno za napajanje više od pola miliona domaćinstava šest mjeseci, ali nedovoljno za globalnu upotrebu.
Ako američkim naučnicima uspije izvući tricij iz nuklearnog otpada, dostupnost tricija bi se značajno povećala, što bi ubrzalo razvoj tehnologije nuklearne fuzije.
Simulacije njihovog potencijalnog reaktora pokazale su da bi akcelerator čestica mogao pokrenuti reakcije cijepanja atoma u otpadu i omogućiti sigurno upravljanje procesom. Takav sistem bi mogao raditi na snazi od 1GW i proizvesti oko dva kilograma tricija godišnje, više od deset puta količine tricija koju bi proizveo fuzijski reaktor iste snage.
Sljedeći korak je izračunati troškove i utvrditi kada bi metoda mogla postati isplativa. Ukoliko se pokaže praktičnom, ovaj pristup bi mogao osigurati energiju za buduće fuzijske elektrane i istovremeno smanjiti problem nuklearnog otpada nastalog u elektranama, bolnicama i drugdje.