Naučnici su po prvi put uspjeli kontinuirano rekonstruisati promjenjivu strukturu Sunčeve atmosfere, otkrivajući kako se njen oblik mijenjao tokom prve polovine 25. solarnog ciklusa. Ključni igrač u ovom podvigu bila je Parkerova solarna sonda, koja je doslovno "zaronila" u srce Sunčeve korone.
U svijetu astrofizike, Alfvénova površina predstavlja "tačku bez povratka".
To je granica na kojoj magnetno polje Sunca slabi do te mjere da se čestice više ne mogu vratiti prema zvijezdi.
Na ovom mjestu solarni vjetar prelazi iz "magnetno vođenog" toka u slobodan tok koji putuje kroz cijeli Sunčev sistem.
Način na koji se ova granica širi, skuplja ili stvara "šiljke" direktno utiče na interakciju sa Zemljom, satelitima i električnim mrežama.
Od 2021. godine, sonda Parker je više puta prošla ispod Alfvénove površine.
"Podaci sonde iz regija ispod ove granice mogli bi odgovoriti na velika pitanja o Sunčevoj kruni, poput onoga zašto je ona toliko vrelija od same površine Sunca", kaže astrofizičar Sam Badman.
Istraživači su uporedili ove podatke sa osmatranjima letjelice Solar Orbiter, kao i sa tri letjelice smještene u stabilnoj Lagrangeovoj tački L1 (između Zemlje i Sunca), kako bi dobili potpunu sliku o brzini, gustini i temperaturi solarnog vjetra.
Tokom šest godina istraživanja, dok je solarna aktivnost rasla, naučnici su primijetili fascinantne promjene:
Alfvénova površina se proširila za oko 30% svoje prosječne visine.
Kako se Sunce bliži svom vrhuncu aktivnosti, granica postaje "šiljastija" i kompleksnija.
Ovo direktno potvrđuje ranija matematička predviđanja koja naučnici do sada nisu mogli provjeriti mjerenjima na licu mjesta.
Ovo istraživanje nije važno samo za naš sistem. Zvijezde sa jačim magnetnim poljima vjerovatno imaju mnogo veće Alfvénove granice. To može biti ključno za otkrivanje naseljenih planeta ako je ova granica prevelika, ona može direktno ometati razvoj života na obližnjim planetama zbog snažnih magnetnih utjecaja.
"Ranije smo mogli samo procjenjivati ovu granicu izdaleka, a sada imamo preciznu kartu za navigaciju", zaključuje Badman. Istraživanje je objavljeno u prestižnom časopisu The Astrophysical Journal Letters.