Ima lakših načina da se pređe okean, ali je malo tako domišljatih i elegantnih poput surfanja priljepuša na kitu.
Naučnici koji prate grbave kitove uz obalu Australije snimili su kako se ove „parazitske“ ribe odvajaju od svog domaćina samo nekoliko trenutaka prije nego što on iskoči iz vode.
Kad grbavi kit ponovo zaroni ispod površine, priljepuše se vraćaju na njega, prianjajući s tajmingom i preciznošću olimpijskih gimnastičara.
Ribe Remora australis žive na kitovima ili drugim velikim morskim sisarima, na kojima se voze kao na ogromnim kruzerima, razmnožavajući se i hraneći na morskim putovanjima. Ova vrsta ima ljepljivu površinu na glavi koja stvara svojevrsni vakuumski spoj, što joj omogućava da se zakači za kita i tako putuje.
Brzu vožnju priljepuša na kitu slučajno je izbliza snimio naučnik koji je postavio kamere na grbave kitove tokom njihove godišnje migracije od Antarktika do voda australijske države Kvinslend. Planirao je proučavati ponašanje kitova, ali su snimci redovno bili puni desetina priljepuša koje su putovale u grupama do 50 jedinki, zalijepljene za mjesta gdje su bile postavljene kamere.
„Kad god je kit iskakao iz vode i pravio posebne brze pokrete, izgledalo je da su priljepuše vrlo brzo reagovale“, rekao je Olaf Majneke s Univerziteta Grifit. „Tačno su znale kada da se otkače od tijela kita prije nego što iskoči na površinu, a zatim su se vraćale na isto mjesto samo nekoliko sekundi kasnije.“
Priljepuše su bezopasne za ove okeanske divove od 40 tona i hrane se njihovom mrtvom kožom i morskim vašima u uzajamno korisnom odnosu, ili barem tako kažu naučnici. Majneke, međutim, navodi da njegovi snimci sugerišu da kitovi svoje priljepuše ipak smatraju neugodnima.
„Imali smo kitove s velikim brojem ovih riba i stalno su iskakali iz vode, a nije bilo drugih kitova s kojima su komunicirali. Djelovalo je kao da pokušavaju da se riješe nekih od priljepuša i da provjere ima li ih manje nakon iskakanja.“
Kraj putovanja ostaje misterija
Australijski tzv. autoput grbavih kitova je migracijski koridor kojim putuje oko 40.000 ovih sisara do istočnih obala Australije, mjesecima svake godine, dok prelaze iz ledenih voda Antarktika u topla mora uz obalu Kvinslenda i nazad. Koliko dugo ovo putovanje od 10.000 kilometara traje za priljepuše, koje žive samo oko dvije godine, ostaje misterija, kaže Majneke.
„Mislim da bi se većina vjerovatno odvojila u nekom trenutku, možda u vodama umjerene temperature, ali gdje onda idu? Da li pronalaze druge vrste koje će im biti domaćini i čekaju da se grbavi kitovi vrate?“
U odsustvu kitova, priljepuše izbjegavaju predatore tražeći druga velika stvorenja na koja se mogu zakačiti – uključujući manta raže, delfine i nesretne ronioce, jer ih se, kako kažu, nije lako otarasiti.