Rijetki Rudolfijevi kitovi viđeni su kako plivaju kod Svalbarda i Jan Mayena u Norveškoj. Kitove su snimili turski naučnici koji su provodili naučno-istraživačke ekspedicije na Sjevernom i Južnom polu, bilježeći opažanja i mjerenja atmosferskih i okeanskih sistema.
Rudolfijev kit (Balaenoptera borealis) je treći po veličini kit iz porodice pliskavaca, nakon plavog i grbavog kita. Može dostići dužinu od 19,5 metara i težinu do 28 tona. Ženke su veće od mužjaka.
Ima gotovo kozmopolitsku distribuciju, ali izbjegava polarne i tropske oblasti. Preferira duboke okeanske vode daleko od obale. Jedan je od najbržih kitova, sposoban dostići brzinu do 50 km/h u kratkim naletima.
Migracija ovih kitova je nepredvidiva i slabo poznata. Poznati su po naglom pojavljivanju u određenim područjima na dane ili mjesece, a zatim potpunom nestajanju na godine.
Klasifikovan je kao ugrožena vrsta. Nakon intenzivnog komercijalnog lova tokom kasnog 19. i 20. stoljeća, kada je ubijeno preko 255.000 jedinki, vrsta je sada međunarodno zaštićena.
Procjenjuje se da ih širom svijeta postoji oko 80.000.