Naučnici su uspješno sekvencirali RNK vunastih mamuta pronađenih u Sibiru, koji su živjeli prije 10.000 do 50.000 godina.
Po prvi put naučnici su uspjeli sekvencirati RNK vunastih mamuta, rušeći raniju pretpostavku da ovaj krhki genetski molekul ne može preživjeti tako dugo.
RNK, odnosno ribonukleinska kiselina, prenosi upute između DNK i mehanizma za izgradnju proteina, djelujući kao glasnik koji genetsku informaciju pretvara u proteine. RNK može otkriti koji su geni aktivni u ćeliji u datom trenutku i kako se obrasci aktivnosti mijenjaju tokom vremena. Zato drevna RNK može dati uvid u ćelijska stanja izumrlih vrsta.
Iako je tehnologija proučavanja drevne DNK značajno napredovala u posljednjih 20 godina, istraživanja drevne RNK nisu imala mnogo uspjeha. Razlog je dijelom u njenoj strukturi, DNK je dvolančana i stabilnija, dok je RNK jednolančana i znatno osjetljivija.
Dok DNK predstavlja nacrt organizma, postoje ograničenja u pogledu informacija koje može otkriti. RNK daje uvid u to kako se taj nacrt zapravo provodi u svakoj ćeliji, navode istraživači sa Univerziteta u Stockholmu i Univerziteta u Kopenhagenu.
Prikladno nazvana, informaciona RNK (mRNK) je glasnik DNK, nosi radne kopije DNK uputa iz jedra u ostatak ćelije, gdje se te upute dalje slijede.
U novoj studiji istraživači su analizirali 10 dobro očuvanih uzoraka vunastih mamuta (Mammuthus primigenius) iz Sibira, starih između 10.000 i 50.000 godina. Očekivali su da će ledeni uslovi očuvati više materijala i omogućiti bolje rezultate.
Jedan primjerak posebno, mladi mamut Juka, dao je spektakularne rezultate. Juka je star oko 39.000 godina, što ovu RNK čini najstarijom dosad sekvenciranom. Prethodni rekord držala je RNK iz tkiva kanida starog oko 14.300 godina.
Naučnici su otkrili i jasne genetske dokaze da je Juka, ranije smatran ženkama zbog fizičkih karakteristika, zapravo bio mužjak.
Pored toga, RNK je otkrila i uvide u funkciju Jukinih mišića, konkretno, RNK „koja stvara proteine odgovorne za istezanje i kontrakciju mišića“. Pronađen je i kompletan niz regulatornih gena.
Kada ćelije umru, RNK bilježi svoje posljednje funkcije. „Ono što ovdje vidimo je, na neki način, snimak posljednjih trenutaka života ovih mamuta“, kažu istraživači.
A ono što je otkriveno u RNK Jukinih mišića sugerira dramatičan kraj. Otkriveni su „molekularni dokazi metaboličkog stresa ćelija“, što se uklapa s opisima iz 2021. godine, tada su uočeni tragovi kandži pećinskih lavova (Panthera spelaea), kao i ugrizi manjih predatora na tijelu i repu mamuta. I dalje nije poznato jesu li Juku ubili predatori ili je tijelo bilo raskomadano nakon smrti. Uzrok ćelijskog stresa vidljivog u RNK ostaje nejasan.
Stručnjaci ovaj nalaz smatraju ogromnim iskorakom u paleogenomici. Opisuju studiju kao fascinantnu, jer postiže nešto što je prije bilo nezamislivo, RNK je izuzetno nestabilna čak i u idealnim uslovima. Ovdje je pak izdvojena iz izuzetno starog uzorka, u značajnim količinama i s velikom sigurnošću.
Nalazi pokazuju da je moguće izdvojiti RNK iz ekstremno starih uzoraka i otvaraju potpuno novo polje istraživanja. Uz to su date i smjernice kako drugi naučnici mogu uspješno doći do drevne RNK.
„Mogućnost izdvajanja RNK iz drevnih uzoraka, pored DNK, nalikuje otvaranju novog prozora u biologiju izumrlih životinja“, zaključuju autori studije. „To je još jedan moćan alat koji nam omogućava da vidimo koji su geni bili aktivni u različitim tipovima ćelija, što nam na kraju može pomoći da shvatimo koji su geni činili mamuta mamutom.“