Trenutak kojeg su se mnogi kriptoentuzijasti pribojavali konačno je stigao – rudarenje bitcoina više nije isplativo.
Rudarenje je proces u kojem računari, najčešće opremljeni grafičkim procesorima velike potrošnje, potvrđuju transakcije na blockchain mreži pomoću mehanizma „dokaza rada“ (eng. proof of work). U zamjenu, rudari dobijaju određenu količinu bitcoina, srazmjernu uloženoj računskoj snazi.
Ovaj model je godinama bio isplativ, budući da je vrijednost bitcoina premašivala troškove električne energije potrebne za rudarenje. Međutim, kako se broj novih bitcoina koji ulaze u opticaj smanjuje – jer je ukupan broj ograničen na 21 milion – a konkurencija raste, ekonomska računica sve više gubi smisao.
Trošak rudarenja premašuje tržišnu vrijednost bitcoina
Iako se jedan bitcoin trenutno prodaje za oko 94.000 dolara, trošak njegove proizvodnje za manje rudare premašuje čak 137.000 dolara, pokazuju najnovije procjene portala Gizmodo. Čak i najveći rudarski sistemi s optimiziranom infrastrukturom bilježe trošak od oko 82.000 dolara, što znači da su profitne marže minimalne – ili gotovo nepostojeće.
Za poređenje, u septembru 2024. godine rudarenje jednog bitcoina koštalo je oko 56.000 dolara. U manje od godinu dana, troškovi su se gotovo udvostručili, što pokazuje kolikom se brzinom urušava isplativost rudarenja.
Kriptovaluta za sve? Ne baš.
Bitcoin je nekada bio slavljen kao decentralizirana alternativa bankarskom sistemu, ali danas je izrazito koncentrisan u rukama manjine.
Prema dostupnim podacima, svega 8% digitalnih novčanika drži više od 98% svih bitcoina, dok 1% korisnika kontroliše čak 90% ukupne ponude. Prvobitni ideal ravnopravne distribucije zamijenila je realnost sistema sličnog tradicionalnim finansijama – ali sa još manje regulacije.
Iako se tehnički bitcoinom upravlja decentralizovana mreža, u praksi se ključne odluke donose među developerima, velikim rudarima i institucionalnim ulagačima, grupom čija moć proizilazi iz pristupa kapitalu i infrastrukturi.
Energetski gutač u službi najbogatijih
Kombinacija visoke potrošnje energije, skupe proizvodnje i ekstremne koncentracije vlasništva pretvorila je bitcoin u, kako navode autori analize, „energetski neučinkovit instrument koji koristi prvenstveno najbogatijima“.
Nekada zamišljen kao demokratski finansijski alat, bitcoin je danas samo još jedan spekulativni mehanizam u kojem profit odlazi najmoćnijima, dok račune za struju plaćaju svi ostali.