Nova serija istraživačkih ekspedicija proučavat će rijetke abisalne vrste u područjima predviđenim za rudarenje. Godine 2021., robotsko vozilo dugo 10 metara, nazvano Patania II, kretalo se uz morsko dno u istočnom Pacifiku, oko četiri kilometra ispod površine. Usisni mehanizmi su sakupljali polimetalne nodule veličine krompira u veliki kontejner, bio je to prvi test industrijske opreme za rudarenje u zoni Klarion-Kliperton (CCZ). Ta zona pokriva pet miliona kvadratnih kilometara i puna je vrijednih komada metala, a nalazi se u središtu rasprave o tome da li bi kompanijama trebalo dozvoliti rudarenje u dubokom moru.
Na površini je istraživački brod sa uređajima na daljinsko upravljanje i drugim okeanografskim senzorima pratio šta je ostalo iza industrijske mašine. Prikupljeni podaci pokazali su jasnu sliku neposredne štete koju rudarenje u dubokom moru nanosi bogatoj, ali slabo poznatoj abisalnoj fauni.
Sada, pet godina kasnije, istraživači planiraju da se vrate u CCZ radi procjene dugoročnijih utjecaja na dubokomorske zajednice i koliko bi im vremena trebalo da se oporave. Projekat ispitivanja utjecaja rudarenja u dubokom moru, vrijedan 25 miliona eura i započet 2015., predviđa šest istraživačkih ekspedicija između 2026. i 2028., sa više od 100 naučnika iz devet zemalja. Ovaj istraživački poduhvat dolazi u trenutku intenziviranja trke za ekstrakciju nikla, kobalta i drugih metala potrebnih za tehnologiju, uključujući baterije za električne automobile.
Međunarodna agencija Ujedinjenih nacija za morsko dno (ISA), koja bi ove godine mogla finalizirati regulaciju za rudarenje u međunarodnim vodama, dodijelila je 31 ugovor za 21 pravni entitet u cilju istraživanja dubokomorskog rudarenja, uglavnom se radi o polimetalnim nodulama u CCZ, ali i kobaltom bogatim feromanganskim korama na vrhovima podvodnih planina i sulfidima koji se formiraju oko hidrotermalnih izvora na srednjookeanskim grebenima. U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države su intenzivirale ovu trku 2025. godine putem direktive federalnim agencijama da ubrzaju proces rudarenja u dubokom moru.
Područja predviđena za rudarenje su dom vrstama koje se ne nalaze ni na jednom drugom mjestu, uključujući sunđere, korale, morske mahovine, morske krastavce, morske zvijezde, morske ježeve i ribe, a oko 90% njih nije opisano. Na abisalnoj ravni CCZ mnoge od poznatih vrsta nalaze se samo u nodulama, aglomeracijama metala skupljenim iz morske vode tokom više miliona godina. To je „tvrdi supstrat…koji inače u ovom mekanom sedimentu ne postoji“, kažu naučnici.
Nema sumnje u pogledu neposrednog utjecaja rudarenja. Prošlomjesečno istraživanje otkrilo je pad od 32% u broju vrsta nakon što je kompanija Metals izvela test 2022. Međutim, manje je jasno kako su dubokomorske populacije povezane putem rasejavanja larvi, koliko efikasno udaljene populacije mogu ponovo kolonizirati rudarena područja.
Jedna od ekspedicija, planirana za oktobar, vratiće se na mjesto testiranja da vidi da li je došlo do ikakvog prirodnog oporavka u područjima rudarenja. Također će provjeriti da li se dubokomorski život brže vraća ukoliko je obezbijeđena odgovarajuća životna sredina.
Odgovori možda neće biti jasni, čak i godinama nakon poremećaja. Istraživači kažu da bi oporavak mogao zahtijevati decenije ili stoljeća. Godine 2015., istraživačke ekspedicije ponovo su posjetile dvije rane probne lokacije za rudarenje u dubokom moru, eksperiment iz 1989. na morskom dnu peruanskog basena. Utvrđeno je da se decenijama kasnije mikrobi u sedimentu nisu oporavili. „Život je mnogo sporiji tamo dole“, primjećuju naučnici.
Ekspedicija planirana za 2027. godinu pokušaće upotrijebiti genetiku dubokomorskih organizama radi procjene njihovog potencijala za oporavak. Nakon prikupljanja uzoraka raznih vrsta širom CCZ, naučnici će analizirati genetske razlike između populacija, što će dati predstavu o tome koliko daleko vrste mogu putovati u dubokom moru i kako su populacije povezane.
„Ove informacije važne su za razumijevanje da li je oporavak moguć. Prvo moramo znati šta tamo živi, a zatim kako je povezano – u suštini, odakle dolaze mladunci“, kažu naučnici. „Rijetke populacije dubokomorskih životinja čine odgovore na ovakva pitanja teškim. Životinje koje uzorkujete često pronađete samo jednom ili dva puta“. Međutim, intenzivno uzorkovanje trebalo bi obezbijediti dovoljno jedinki da se uporede populacije u različitim dijelovima CCZ.
Proučavat će se i druga potencijalna mjesta za rudarenje, kao što su tri hidrotermalna izvora u norveškim vodama. ISA u nacrtu regulative ne dozvoljava rudarenje na aktivnim izvorima, gdje žive specifične, specijalizirane zajednice.
Međutim, nefunkcionalni izvori ostaju primamljiva mjesta za rudarenje. Ekspedicija će istražiti kako izgledaju biološke zajednice kod neaktivnih i mrtvih izvora, kao i u kojoj mjeri su izvori predviđeni za rudarenje povezani s aktivnim izvorima putem širenja larvi i struja.
Definiranje potencijalnih utjecaja rudarenja u dubokom moru na životnu sredinu je važan zadatak. Međutim, budućnost rudarenja vjerovatno će odrediti ekonomija, a ne ekološki utjecaj, kažu istraživači, napominjući da većina velikih proizvođača automobila već koristi novu tehnologiju za baterije koja ne zahtijeva kobalt ili nikal. Za odluku o rudarenju neće biti presudna ekološka pitanja, već profitabilnost.