Tehnološki razlozi značajne inferiornosti ruske borbene tehnike leže u nemogućnosti lokalne proizvodnje procesora, koji su mozak svih savremenih borbenih sistema. Zbog toga je i Vlada Ruske Federacije kao strategijske prioritete domaće industrije zadala proizvodnju dronova i mikroprocesora. Međutim, to je lakše napisati nego izvesti u uvjetima međunarodnih sankcija, piše Telegram.hr.
Udar drona, kućne izrade, na zapovjedništvo ruske Crnomorske flote u Sevastopolju na Krimu samo je još jedan, simboličan dokaz inferiornosti ruske vojne mašinerije u odnosu na nova tehnološka i taktička rješenja konvencionalnog ratovanja. Međutim, jučerašnje uništenje željezničke kompozicije od 40 vagona, natovarenih vojnom tehnikom i streljivom, na željezničkoj postaji Brilevka, 70 kilometara u pozadini fronta, više je nego simbolika.
Specijalna željeznička kompozicija prevozila je vojno pojačanje Vojske Ruske Federacije s Krima prema Hersonu. Navodno je poginulo i osamdeset ruskih vojnika. Prema jednom izvoru sredstvo izvršenja napada je višecijevni bacač raketa HIMARS dok se prema drugom izvoru špekulira s dronom Bayraktar TB2. U svakom slučaju, moćna ruska protuzračna odbrana nije u stanju učinkovito štititi svoje trupe i logističke pravce na okupiranom dijelu Ukrajine od napada nove generacije borbenih sredstava.
Uloga Bayraktara se promijenila
Već nakon prvih dana agresije na Ukrajinu Vojska Ruske Federacije, izgubljena između vlastite bahatosti i dezorganizacije na prilazima Kijevu, suočila se s vatrenim djelovanjem bespilotnih letjelica turskog porijekla Bayraktar TB2. Relativno jeftini turski dronovi, u odnosu na američke proizvode iste kategorije, zadavali su smrtonosne udarce ruskoj vojnoj tehnici.
Pod udarom laserski navođenih malih bombi nestajali su savremeni raketni PZO sistemi, logistički konvoji pa čak i vozovi kojima se pokušalo dostaviti pogonsko gorivo bespomoćnim ruskim oklopnjacima zaglavljenim u haosu traljavo planirane i provedene invazije na Kijev. Trebalo je proći oko mjesec dana borbenih djelovanja dok Vojska Ruske Federacije nije pronašla način kako zaštititi svoje operativne jedinice na frontu od napada, tad već opjevanog, turskog drona.
Bespilotna letjelica kao što je Bayraktar TB2 nije niti namijenjena za vatreno djelovanje u uvjetima jake neprijateljske PZO. Zrakoplovstvo Vojske Ukrajine brzo je promijenilo način upotrebe Bayraktara te umjesto neposredne vatrene podrške sad se koristi za prikupljanje obavještajnih podataka, označavanje ciljeva i korekcijsku artiljerijske vatre. Na kraju, odigrali su ključnu ulogu u potapanju raketne krstarice Moskva i izbacivanju ruskih okupatora sa Zmijskog otoka.
Ruska PZO je šuplja kao rešeto
Pojava savremenih američkih višecijevnih raketnih bacača M142 “High Mobility Artillery Rocket System”, skraćenog naziva HIMARS, uvela je još veću pomutnju u ruske redove. Pokazalo se da ruska protuzračna odbrana nije u stanju zaustaviti hirurški precizne pogotke satelitski vođenih raketa M31A2 ispaljenih iz HIMARS-a. Prve analize pokazuju da je ruski najsuvremeniji PZO sistem S-400 u stanju presretati rakete ispaljene iz HIMARS-a, ali samo u krugu od 50 kilometara.
U suštini ruska PZO je šuplja kao rešeto ako se uzme u obzir da je cijela linija fronta sada duga oko 1500 kilometara. Pri tome sistem S-400 ne razaznaje pametne projektile ispaljene iz HIMARS-a od običnih projektila ispaljenih iz VBR-a sličnog kalibra BM-27 Uragan. Jednostavno pucaju na sve što leti. Pri takvom načinu djelovanja isključuje se mogućnost upotrebe vlastitih aviona. Sistem S-400 koristi različite tipove protuzrakoplovnih raketa. Zavisno od namjene, načina vođenja i dometa, njihova jedinična cijena rakete iznosi između pola i dva miliona dolara. Zbog toga su troškovi protuzračne odbrane iznimno visoki bez garantiranog rezultata.
Excalibur – unutar četiri metra na daljinu od 70 km
Pojava HIMARS-a definitivno je promijenila i krajnje učinke po ispaljenoj raketi. Jedan salvo od šest raketa ispaljenih iz HIMARS-a postiže isti učinak kao i 700 raketa ispaljenih iz ruskoga VBR-a sličnog kalibra, ali kraćeg dometa, BM-27 Uragan. Po dometu ekvivalent HIMARS-u je ruski VBR BM-30 Smerch. Međutim, na dometu od 80 kilometra, raketa Smercha pogađa cilj s greškom do jednog kilometra. Ta je greška kod američkih raketa do pet metara.
Snimak pogodaka na mostu Antonovski kod Hersona ukazuje na upotrebu i druge vrste dalekometnog artiljerijskog streljiva. Za sada nema službene potvrde, ali vjerovatno se radi o granatama M982 Excalibur kalibra od 155 milimetara, ispaljenih iz američkih haubica M777. Excalibur projektili imaju fantastičan domet od 70 kilometara.
Međutim, pored dometa, njihova posebnost je preciznost neviđena za topovska zrna. Putanja je korigirana pomoću satelitskog signala tako da granata, mase 22 kilograma, pogađa unutar 4 metara na krajnjem dometu od 70 kilometra. Još veća preciznost nego kod raketa ispaljenih iz HIMARS-a. Za sada nema dokaza uspješnog presretanja artiljerijskih granata ruskim zemaljskim sistemima PZO.
Ubica tenkova u pozadini fronta
No, nije to sve od iznenađenja s kojima se susreće Vojska Ruske Federacije. Dolazak na ratište Ukrajine njemačkih haubica PzH2000 demonstrirana je i upotreba pametnog artiljerijskog streljiva njemačke proizvodnje SMArt 155. U artiljerijskom zrnu, to jest kontejneru mase 47 kilograma, nalaze se dva “pametna” projektila. Iznad rejona cilja, na kraju balističke putanje, otvara se kontejner iz kojeg izlaze dva pametna projektila.
Dok se padobranom spuštaju prema zemlji, infracrvenim senzorom i milimetarskim radarom glava za samonavođenje pročešljava teren u potrazi za tenkovima. Detektirani tenk uništava se usmjerenim djelovanjem s gornje strane gdje je tenkovski oklop najtanji. Domet SMArt projektila je 27,5 kilometara. Koriste ga standardne NATO haubice uključujući i američke M109 koje se već nalaze u Ukrajini. Impresivno djeluje snimak iz drona na kojem SMArt 155 projektil uništava ruski tenk u pokretu duboko u pozadini fronta.
Duh Phoenixa uništio S-300
Ipak, upotreba dronova-kamikaza od strane Vojske Ukrajine, za sada je velika nepoznanica. Prve su isporuke bile Switchblade 300 i nešto veći Switchblade 600. Međutim, izgleda da je dron-ubica Phoenix Ghost ono što zadovoljava potrebe branitelja Ukrajine. Do sada je isporučeno ukupno 120 komada. Za razliku od Switchbladea, Duh Feniksa u zraku ostaje i do šest sati tražeći potencijalne ciljeve danju i noću jer je opremljen i infracrvenom kamerom.
Pogodan je za upotrebu na velikim prostranstvima Ukrajine. U zadnjoj isporuci oružja iz Sjedinjenih Država, Ukrajina će dobiti još 580 komada dronova kamikaza Phoenix Ghost. Prema procjenama izraelskih stručnjaka, to je dovoljno za uništenje najmanje 350 vrijednih ciljeva. Phoenix Ghost je dizajniran za uništenje srednje oklopljenih ciljeva kao što su borbena vozila pješadije, te ostale tehnike bez oklopne zaštite. Zbog toga nedavno uništenje bataljuna ruskog PZO sistema S-300, jugoistočno od Hersona, neki analitičari pripisuju djelovanju ukrajinskih dronova samoubica Phoenix Ghost.
Uloga selotejpa u smjeni zapovjednika kozmičkih snaga
U koncepcijskom smislu sve ove vojne novotarije poznate su i Rusima. Međutim, većinu njih ne primjenjuju ili zbog tehničke neispravnosti njihovih sistema ili zbog tehnološke zaostalosti ruske vojne industrije. Rakete koje koristi ruski VBR BM-30 Smerch teoretski imaju mogućnost satelitske korekcije putanje kao i rakete koje koristi HIMARS.
Međutim, ruski sistem satelitske navigacije GLONASS, koji koristi Vojska Ruske Federacije, ne funkcionira kako treba. Samim time GLONASS signal potpuno je nepouzdan za upotrebu od strane ruskih oružanih sistema. Najbolji dokaz nefunkcionalnosti GLONASS-a su selotejpom zalijepljeni GPS uređaji u kokpitu ruskih borbenih aviona. To je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg je smijenjen zapovjednik ruskih kozmičkih snaga general pukovnik Viktor Bondarev.
Lako je napisati strategiju…
Tehnološki razlozi značajne inferiornosti ruske borbene tehnike leže u nemogućnosti lokalne proizvodnje procesora, koji su mozak svih savremenih borbenih sistema. Dosadašnje iskustvo rata u Ukrajini pokazalo je kako mnogo jeftiniji borbeni sistemi, u sprezi sa savremenom tehnologijom, uspješno neutraliziraju ili uništavaju klasične skupe borbene strojeve. Povrh svega, ta se prednost realizira uz značajno manje ljudske gubitke.
Zbog toga je i Vlada Ruske Federacije, u svom prikrivenom programu prelaska na ratnu privredu, kao strategijske prioritete domaće industrije zadala proizvodnju borbenih bespilotnih letjelica i mikroprocesora. Međutim, to je lakše napisati nego izvesti u uvjetima međunarodnih sankcija.
Brojčana nadmoć još uvijek jača od nove tehnologije
Kvalitativna superiornost oružanih sistema koje Ukrajina dobiva sa Zapada još uvijek nije donijela prevagu nad brojčanom nadmoći borbene tehnike i količinom streljiva s kojom raspolaže Vojska Ruske Federacije. Međutim, u uvjetima kad se osigura potrebna koncentracija, snage Vojske Ukrajine vrlo uspješno neutraliziraju moćno rusko oružje.
To se vidjelo na primjeru Zmijskog otoka ili kod aktuelnih ruskih pokušaja uništenja mostobrana na rijeci Inhulets u Hersonskoj oblasti. Ranije bi takve pokušaje uspostave mostobrana ruska artiljerija jednostavno anulirala koncentriranom masovnom artiljerijskom vatrom. Međutim, ovih dana, ukrajinski artiljerci vrlo uspješno kontrabatiraju ruskim kolegama.
Svečane odore za paradu pobjede ostale neraspakirane
Vojska Ruske Federacije relativno brzo uočava slabosti svojih sistema u odnosu na savremenu zapadnu tehnologiju te poduzima ciljane mjere, radnje i postupke kako bi neutralizirala odnosno smanjila tehnološku superiornost savremenog naoružanja koje zemlje slobodnog svijeta šalju u Ukrajinu. Međutim, to zahtijeva i brojne kompromise kojima se umanjuje borbena sposobnost snaga Vojske Ruske Federacije.
Izmještanje ubojnih skladišta izvan dometa HIMARS raketa dodatno usložnjava logistiku. Upotreba PZO sistema S-400 za odbranu tačkastih objekata od napada taktičkih projektila mijenja osnovnu namjenu ovog, inače izvrsnog, PZO sistema dizajniranog za odbranu cijelih rejona. Nužna PZO odbrana po dubini teritorija umanjuje njenu koncentraciju na liniji fronta dok istovremeno usložnjava djelovanje vlastite avijacije. Zbog masovne primjene Javelin protuoklopnih sistema, ruski tenkovi ne približavaju se liniji fronta više od tri kilometra.
Kad su krenuli na Kijev u februaru ove godine, mnogi ruski oficiri ponijeli su svečane odore za paradu pobjede u glavnom gradu Ukrajine. Nisu imali priliku ni da ih obuku. Jedan dron spriječio je paradu povodom dana ruske mornarice u Sevastopolju. Izgleda da Rusima baš i ne ide sve po planu, barem kad su u pitanju vojne parade.
