Barcelona se u srijedu navečer u pokušaju oživljavanja svojih šampionskih ambicija suočila s najplodnijim strijelcem La Lige u ovom stoljeću koji nije nosio ni njen ni Realov dres. Radamel Falcao vratio se u Španiju ove sezone i pristupio Rayo Vallecanu. S 55 pogodaka u 73 utakmice, Kolumbijac ima bolji omjer golova po susretu (0.76) od bilo koga u historiji La Lige osim Cristiana Ronalda (1.07) i Lionela Messija (0.91), piše BBC.
Većinu pogodaka postigao je tokom dvije briljantne godine u Atletico Madridu, između 2011. i 2013., kada se etablirao kao jedan od najboljih nogometaša lige. Iako su povrede poremetile njegove sljedeće epizode u Monacu, Manchester Unitedu i Chelseaju, u posljednjih nekoliko godina Falcao je vratio formu i kondiciju. Imao je dvije uspješne sezone u Galatasaray - postigao je 20 golova u 43 nastupa.
Gotovo desetljeće nakon odlaska iz Madrida, Falcao se vratio u istu zemlju i grad u kojem je postao svjetska superzvijezda. I premda u dobi od 35 godina više nije nezaustavljiva sila kakva je bio u najboljim godinama, pokazao se kao izuzetno značajno pojačanje na terenu i izvan njega.
Rayova šokantna objava neposredno prije zatvaranja prijelaznog roka izazvala je histeriju među navijačima koji nisu navikli bodriti takve globalno priznate talente. Falcaov jedini konkurent za status najpoznatijeg Rayovog nogometaša u historiji je meksički golgeter Hugo Sanchez, koji je u madridskom klubu proveo jednu sezonu početkom devedesetih godina.
Falcao je odmah opravdao očekivanja, postigavši pogodak u prvom nastupu za novi klub samo 10 minuta nakon što je ušao s klupe i zapečatio pobjedu 3:0 nad susjednim Getafeom. Potom je zabio pobjednički gol u sudijskoj nadoknadi u Bilbau protiv Athletica za 2:1, a prvi nastup u početnoj postavi obilježio je svojim trećim golom u tri utakmice za pobjedu protiv Cadiza 3:1.
Ovim se golovima Falcao nije samo nametnuo kao plodan golgeter nego je odigrao veliku ulogu u uzdizanju Rayo Vallecana do statusa iznenađenja sezone, nakon što je proboj u prvoligaško društvo izborio u doigravanju u junu.
Utakmicu protiv Barcelone u srijedu, u kojoj je Falcao jedinim pogotkom srušio slavnog suparnika i natjerao upravu katalonskog kluba da otpusti trenera Ronalda Koemana, Rayo je dočekao na sedmom mjestu, a nakon nova tri boda popeo se na petu poziciju u La Ligi sa samo dva boda manje od trećeplasiranog Betisa. Ove sezone Rayo je pobijedio u svih pet utakmica pred svojim navijačima.
Osim zbog Falcaa, Rayo je fanove stekao zahvaljujući svom otvorenom i napadačkom stilu igre koji je osmislio trener Andoni Iraola, koji se nameće kao najzanimljiviji mladi španski stručnjak, a nakon igračke karijere koja uključuje više od 500 nastupa za Athletic Bilbao. Zapravo, to široko rasprostranjeno divljenje Rayo Vallecanu dovelo je do toga da ga mnogi nogometni navijači u Španiji smatraju svojim "drugim klubom".
Smješten na ulicama Vallecasa, jednog od siromašnijih madridskih predgrađa, čije ime nosi i Rayov stadion, klub se tvrdoglavo borio protiv modernosti kako bi zadržao snažan osjećaj identiteta daleko od sjaja i glamura Real Madrida koji je smješten u elegantnoj četvrti Chamartinu, sjeverno od centra grada.
Robbie Dunne napisao je knjigu o Rayu s očekivanim naslovom Heroji radničke klase, a za BBC je rekao: "Vallecas je istinska radnička klasa, a Rayo je posljednja ekipa iz susjedstva. Postoji autentičan osjećaj u svemu i kod svih, od momaka koji poslužuju pivo do navijača na ulicama i prodavača na stadionu."
Značajan dio tog autentičnog osjećaja proizlazi iz snažnog Latino utjecaja. U Madridu živi više od 400.000 Južnoamerikanaca, uključujući 60.000 Kolumbijaca. Mnogi od njih pronašli su svoje domove u četvrtima s jeftinim stanovima kao što je Vallecas, što uvelike objašnjava zašto Falcao nije obična prinova u običnom klubu. Nacionalni heroj koji se neočekivano pojavi na njihovim kućnim pragovima za navijače Rayo Vallecana znači više od uspjeha na nogometnom terenu. To je također pitanje ponosa i identiteta, a obožavanje novog nogometnog idola najbolje pokazuje to što je prošle sedmice klub rasprodao sve njegove dresove.
"Rayo je najbliži čistoj strasti južnoameričkog nogometa u kojem i dalje vladaju različitosti i određena doza nepredvidljivosti", kaže Dunne naglašavajući zašto se Falcao tako savršeno uklapa u svoj novi klub.
Ipak, nije sve ružičasto. Još jedan od španskih nogometnih ekscentrika je Rayov predsjednik Raul Martin Presa, koji je tokom 11 godina svog mandata razbjesnio mnoge navijače propustivši poboljšati stadionske sadržaje i općenito ih tretirajući kao smetnju.
"Pozvao je desničarske političare u direktorsku ložu na jednoj utakmici prošle sezone. Učinio je to kada nije bilo navijača koji bi prosvjedovali protiv toga, a to je dočekano kao čin neprijateljstva prema ponosnom radničkom susjedstvu", dodaje Dunne.
Prezir koji mnogi navijači osjećaju prema klupskom predsjedniku miješa se sa strašću prema ekipi i ta čudna kombinacija Rayo čini zaista zagonetnim klubom. Dolazak Radamela Falcaa još je jedan razlog za praćenje njegovog fascinantnog putovanja ove sezone, zaključuje BBC.
