Ako sve bude teklo prema planu i Sjedinjene Američke Države i Iran u petak potpišu sporazum čiji je cilj okončanje neprijateljstava, pregovarače dviju dugogodišnjih suparničkih država očekuje izuzetno složen zadatak: u roku od svega 60 dana pokušati riješiti probleme koji su se gomilali gotovo pola stoljeća, u atmosferi dubokog nepovjerenja, neprijateljstva i narušenog povjerenja, piše CNN.
Vrlo je vjerovatno da će taj dvomjesečni rok morati biti produžen. Pitanja koja treba riješiti ostaju izuzetno složena i zahtijevaju stručnjake s dubokim tehničkim znanjem iz oblasti vojne strategije, međunarodnog prava, ekonomskih sankcija i nuklearne tehnologije.
Pregovarači će morati postići dogovor o uklanjanju mina iz Hormuškog moreuza, pravnoj osnovi i provođenju izuzeća od sankcija, sudbini zamrznute iranske imovine, nadzoru i ograničavanju iranskog nuklearnog programa u saradnji s nuklearnom agencijom Ujedinjenih nacija, limitima za obogaćivanje uranija, kao i vađenju visoko obogaćenog uranija koji se nalazi zakopan na teritoriji Irana.
Pored regionalnih posrednika, koji su se pokazali uspješnima u postizanju mirovnih sporazuma, Washington i Teheran će vjerovatno morati ostaviti po strani nesuglasice i s drugim velikim silama, poput evropskih država, Kine i Rusije, kako bi iskoristili njihovu stručnost i tehničke kapacitete potrebne za rješavanje ovih pitanja.
Sve to morat će se odvijati pod snažnim pritiskom protivnika sporazuma – od ključnih saveznika poput Izraela, preko tvrdolinijaških frakcija u Iranu, pa do kritičara u samom Washingtonu.
Za razliku od nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, za koji su administracija predsjednika Barack Obama i još pet velikih sila vodile gotovo dvije godine detaljnih pregovora uz podršku timova nuklearnih stručnjaka i analitičara za Iran, ovoga puta nad procesom se nadvija sjena razornog rata koji je odnio život najutjecajnijeg iranskog vođe, Ali Hamenei.
Još važnije, obje strane morat će oblikovati sporazum koji će se od samog početka doimati suštinski drugačijim od dogovora iz 2015. godine kako bi uvjerile američkog predsjednika da je riječ o znatno boljem aranžmanu od njegovog prethodnika, kojeg je više puta opisivao kao „jedan od najgorih sporazuma ikada sklopljenih“.