Teško se prisjetiti trenutka u kojem su Sjedinjene Države pretrpjele tako potpun poraz, neuspjeh toliko presudan da se strateški gubitak ne može niti popraviti niti ignorisati, prenosi ugledni američki list The Atlantic.
Katastrofalni gubici u Pearl Harboru preokrenuti su u pobjedu; porazi u Vijetnamu i Afganistanu bili su skupi, ali su se odvijali daleko od glavnih globalnih pozornica.
Međutim, poraz u sadašnjem okršaju s Iranom sasvim je druge naravi. On se ne može popraviti, a ne smije se ni ignorisati. Neće biti povratka na stare postavke, niti će se dogoditi neki konačni američki trijumf koji će poništiti učinjenu štetu.
Hormuški moreuz više nikada neće biti "otvoren" na način na koji je nekad bio. Kontrolom nad moreuzom, Iran izranja kao ključni igrač u regiji i jedan od presudnih faktora u svijetu.
Položaj Kine i Rusije, kao iranskih saveznika, dodatno je ojačan, dok je uloga Sjedinjenih Država bitno umanjena. Rat u Iranu nije dokazao američku nadmoć, već je razotkrio Ameriku koja je nepouzdana i nesposobna dovršiti ono što je započela.
Režim koji je preživio bombe, preživjet će i blokadu
Predsjednik Trump voli pričati o tome ko drži "karte u rukama", ali nije jasno je li mu ostala ijedna dobra za odigrati. Sjedinjene Države i Izrael nemilosrdno su tukli Iran 37 dana s razornom učinkovitošću, ubili su veliki dio državnog vrha i uništili glavninu vojne sile, a ipak nisu uspjeli srušiti režim niti iznuditi i najmanji ustupak.
Sada se Trumpova administracija nada da će blokada iranskih luka postići ono što masovna sila nije uspjela. To je, naravno, teško zamisliti; režim koji se nije bacio na koljena pred pet sedmica neprestanih vazdušnih udara teško će popustiti pod samim ekonomskim pritiskom.
Osim toga, iranska vlast se nimalo ne boji bijesa vlastitog naroda. Režim koji je klao vlastite građane kako bi ušutkao prosvjede, spreman je nametnuti im i najteže ekonomske muke.
Novo bombardovanje ne bi postiglo ništa, a rizici su katastrofalni
Neki zagovornici rata pozivaju na nastavak udara, ali ne znaju objasniti kako će novi krug postići ono što 37 dana bombi nije uspjelo. Dodatna vojna akcija neizbježno će natjerati Iran na odmazdu protiv susjednih zaljevskih država. Trump je reagovao proglašenjem moratorija na napade na iranska energetska postrojenja tek kada je Iran počeo udarati po vitalnoj naftnoj i plinskoj infrastrukturi regije.
Preokret se dogodio 18. marta, kada je Izrael bombardovao iransko plinsko polje Južni Pars, na što je Iran uzvratio napadom na katarski Ras Laffan, najveće svjetsko postrojenje za izvoz plina.
Šteta će se popravljati godinama. Čak i ako Trump ostvari prijetnju da će "uništiti civilizaciju" u Iranu, Teheran bi i dalje mogao lansirati mnoštvo projektila i obogaljiti globalnu ekonomiju na decenije.
Iran drži energetsko tržište kao taoca
Ako ovo nije šah-mat, onda mu je Amerika jako blizu. Trump je posljednjih dana tražio od obavještajaca procjenu scenarija u kojem bi jednostavno proglasio pobjedu i otišao.
Ne možete ga kriviti; nema vremena za čekanje dok cijena nafte leti prema 150 ili 200 dolara po barelu, dok inflacija divlja, a u svijetu nastaje nestašica hrane. Poraz Sjedinjenih Država izgleda ovako: Iran ostaje gospodar Hormuškog moreuza.
Teheranu ne pada na pamet vraćati se na stare postavke. Čak i umjerenjaci u Iranu shvataju da si država ne može priuštiti ispuštanje moreuza iz ruku, bez obzira na dogovor.
"Tigar od papira" pred očima cijelog svijeta
Iranci ne mogu vjerovati Trumpu, pogotovo nakon što je odobrio ubistvo iranskog vrha usred pregovora. Režim u Teheranu sada stoji pred prlikom da iz krize izađe jači nego ikad. Dobili su oružje koje je efikasnije od nuklearnog potencijala: sposobnost da drže globalno energetsko tržište za taoca. Iran će moći ne samo naplaćivati prolaz kroz moreuz, već i ograničiti promet onima koji im se ne sviđaju.
Izrael će se naći izolovaniji nego ikad, pod međunarodnim pritiskom da ne provocira Teheran kako ne bi ugrozio opskrbu energijom.
Kraj poretka kakvog poznajemo i nova utrka u naoružanju
U regiji će se Sjedinjene Države pokazati kao "tigar od papira", što će prisiliti zaljevske države da odu moliti u Teheran. Sve nacije koje zavise od energije iz Zaljeva moraće smisliti vlastite aranžmane s Iranom.
Ako SAD sa svojom moćnom mornaricom ne može ili neće otvoriti moreuz, to neće moći ni bilo ko drugi. Jedna od posljedica biće širenje pomorske utrke u naoružanju; narodi u Evropi i Aziji počeće graditi vlastite flote u svijetu u kojem svako brine samo za sebe.
Američki poraz u Zaljevu imaće i šire globalne posljedice. Čitav svijet vidi da je samo nekoliko sedmica rata s drugorazrednom silom srezalo američke zalihe oružja na opasno niske nivoe.
Pitanja o američkoj spremnosti mogla bi potaknuti Xi Jinpinga na napad na Tajvan ili Putina da pojača agresiju na Evropu. Svjetska prilagodba post-američkom poretku se ubrzava, a nekad dominantan položaj Amerike u Zaljevu samo je prva u nizu žrtava.