Šahovski klub Iskra iz Stoca postoji još od 70-ih godina prošlog stoljeća, ali je rat prekinuo njegov kontinuitet. Pravi povratak desio se početkom 2000-ih, kada je grupa entuzijasta odlučila da klub ponovo oživi – ne iz ambicije, nego iz potrebe da se sačuva tradicija.
Danas, više od dvije decenije kasnije, klub i dalje postoji, ali suočava se s istim pitanjem koje muči gotovo cijeli šahovski svijet u Bosni i Hercegovini: ima li budućnosti bez djece?
Povratak nakon rata i turnir kao temelj opstanka
“Nakon rata, klub je ponovo aktiviran oko 2001. godine. Od tada praktično postojimo i radimo zbog Memorijalnog turnira Bajro Isaković. To nam je glavna osovina svega”, kaže jedan od članova kluba.
Turnir se održava gotovo 26 godina bez prekida i s vremenom je izrastao u prepoznatljiv međunarodni događaj. Početkom jula, u prvoj sedmici, Stolac postaje šahovsko središte, a na turniru se redovno okuplja veliki broj takmičara, uključujući i velemajstore.
“Nikada nismo imali turnir ispod 100 učesnika. Uvijek su tu ozbiljna imena, kvalitetni igrači, a to je nešto čime se malo ko može pohvaliti.”
Gdje su mladi? Brojevi koji zabrinjavaju
Ipak, dok turnir raste, baza se sužava. Broj mladih članova iz Stoca je sve manji.
“Ranije smo vodili evidenciju o članstvu, ali kako stariji ljudi odustaju, a mlađe generacije nisu zainteresovane za šah, situacija je sve teža. Na turniru zna biti i po 100 učenika, a iz Stoca dođe četvero ili petero.”
Problem, ističe, ne leži u djeci, nego u sistemu.
“U školama nema šahovskih sekcija. Nastavnici nisu zainteresovani da rade s djecom i to je najveći problem. Bez škole nema ni kluba.”
Šah u BiH: problem koji počinje od početka
Na pitanje koji je najveći problem šahovskog svijeta u Bosni i Hercegovini, odgovor je jasan i bez dileme.
“Sve treba krenuti ispočetka. Djecu treba učiti šahu u školama. Tako se stvara ljubav prema igri. Ovdje toga nema.”
Kao pozitivan primjer navodi Ljubinje, gdje postoji šahovska sekcija, a djeca redovno dolaze u Stolac na turnire.
“Ne možeš čovjeka od 40 godina natjerati da zavoli šah. To se uči od malih nogu. Ako dijete s deset godina zavoli šah, ono će igrati cijeli život.”
Podrška sponzora i rijedak kontinuitet
U vremenu kada se mnogi sportski kolektivi gase zbog nedostatka sredstava, ŠK Iskra se ipak održao.
“BH Telecom nam pomaže i zahvaljujući toj podršci uspijevamo sve organizovati. Što se sponzora tiče, zaista nismo imali problema. Imali smo veliku podršku.”
Upravo ta kombinacija entuzijazma, tradicije i podrške omogućila je da turnir preživi skoro tri decenije i da Stolac svake godine ugosti šahiste iz cijele regije i šire.
Ali, bez djece i bez sistema, upozoravaju iz kluba, ni tradicija ni turniri neće biti dovoljni.
“Prvi korak mora biti škola. Sve drugo dolazi poslije.”