Kada tokom maglovitog dana pogledate prema nebu iznad Atine, Napulja, Madrida, pa čak i gradova u Bosni i Hercegovini, moguće je da zapravo gledate sitne čestice koje su prešle hiljade kilometara i stigle iz afričke Sahare.
Dok su evropske zemlje proteklih decenija uspjele smanjiti zagađenje zraka izazvano saobraćajem i industrijom, naučnici upozoravaju da sve veći problem postaje prirodni izvor lebdećih čestica, pustinjska prašina.
Novo istraživanje, objavljeno u naučnom časopisu „Nature“, pokazuje da se količina saharske prašine u evropskom zraku znatno povećala između 2012. i 2021. godine.
Naučnici su koristili vještačku inteligenciju kako bi pratili kretanje pustinjskih čestica širom kontinenta i uporedili njihove koncentracije s drugim izvorima zagađenja zraka.
Saharska prašina sve češće prekriva južnu Evropu
Rezultati istraživanja pokazali su da su se tokom posmatranog perioda smanjivale koncentracije sitnih čestica koje nastaju u saobraćaju i industriji, dok se istovremeno povećavala količina pustinjske prašine, naročito u južnim dijelovima Evrope.
Prašina potječe iz Sahare u sjevernoj Africi, odakle je vjetrovi prenose preko Sredozemnog mora. Najveće koncentracije zabilježene su iznad južne Španije, Portugala, Italije, Balkana i Grčke.
Iako u manjim količinama, saharska prašina danas stiže i do sjeverne Evrope. Naučnici navode da se količina prašine na sjeveru povećava sličnom brzinom kao i na jugu kontinenta.
To ukazuje na mogućnost da bi ovaj fenomen u budućnosti mogao postati ozbiljniji problem i za sjevernije evropske zemlje.
Nebo je već pokazalo koliko ovaj fenomen može biti dramatičan
Prisustvo saharske prašine ponekad se može vidjeti i golim okom.
Jedan od najupečatljivijih primjera dogodio se 16. oktobra 2017. godine, kada je nebo iznad Britanskih ostrva poprimilo neobičnu smeđkastu nijansu, dok je Sunce izgledalo krvavocrveno.
Za taj prizor bio je odgovoran bivši uragan Ophelia, koji je prenio velike količine saharske prašine preko značajnog dijela Evrope.
S prašinom su se u atmosferi pomiješale i čestice dima nastale tokom velikih šumskih požara u Portugalu i Španiji, što je dodatno doprinijelo neobičnom izgledu neba.
Širenje Sahare može dodatno pogoršati situaciju
Naučnici smatraju da je jedan od razloga povećanja količine pustinjske prašine postepeno širenje Sahare.
Pod utjecajem prirodnih klimatskih ciklusa, ali i globalnog zagrijavanja povezanog s ljudskim djelovanjem, najveća vruća pustinja na svijetu nastavlja se širiti.
Procjenjuje se da se površina Sahare tokom 20. vijeka povećala za približno deset posto, a taj trend traje i danas.
Voditelj projekta iz Centra za energetiku i nauke o okolišu Instituta Paul Scherrer u Švicarskoj, Kaspar Dällenbach, naveo je da još nije moguće sa sigurnošću utvrditi u kojoj su mjeri klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem doprinijele ovom procesu.
„Još uvijek nije konačno razjašnjeno koliko su klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem doprinijele ovom razvoju ili ga dodatno ubrzale“, rekao je Dällenbach.
Ipak, trenutna naučna saznanja ukazuju na to da emisije stakleničkih plinova i globalno zagrijavanje mogu olakšati povećanje količine pustinjske prašine.
Više temperature u pojedinim područjima dovode do sušnijih uslova, propadanja vegetacije i širenja pustinjskih površina.
Oluje nisu češće, ali su postale snažnije
Osim širenja pustinjskih područja, važnu ulogu imaju i promjene u kruženju zraka koje stvaraju snažnije vjetrove iznad Sredozemlja.
Glavni autor istraživanja Petros Vasilakos iz istog švicarskog istraživačkog centra naglasio je da broj oluja koje prenose prašinu iz Sahare i Arapske pustinje nije povećan.
„Broj oluja koje nam donose pustinjsku prašinu zapravo se nije povećao“, rekao je Vasilakos.
Međutim, tokom deset godina obuhvaćenih istraživanjem oluje su postale intenzivnije, zbog čega danas u Evropu prenose znatno veće količine prašine nego ranije.
Vještačka inteligencija otkrila porijeklo čestica
Istraživači su uspjeli pratiti porijeklo lebdećih čestica zahvaljujući njihovom specifičnom hemijskom sastavu.
Različiti izvori zagađenja imaju različit hemijski „potpis“. Čestice koje nastaju na gradilištima bogate su kalcijem zbog betona i drobljenog kamena, dok one koje dolaze iz saobraćaja i kućnih ložišta sadrže veće količine ugljika nastalog sagorijevanjem fosilnih goriva.
Saharska prašina bogata je aluminijem, jednim od najzastupljenijih elemenata u Zemljinoj kori.
Upravo su te razlike omogućile naučnicima da preciznije utvrde odakle pojedine čestice dolaze.
Moguće posljedice po zdravlje tek treba detaljno istražiti
Jedno od najvažnijih pitanja odnosi se na moguće posljedice povećane količine saharske prašine po ljudsko zdravlje.
Sitne čestice mogu prodrijeti duboko u pluća i izazvati upalne procese, oksidativni stres i oštećenje tkiva. Povećana izloženost mogla bi biti povezana s većim rizikom od respiratornih problema, pogoršanja astme i srčanih oboljenja.
Ipak, istraživači naglašavaju da će potpuni utjecaj ovog fenomena biti jasniji tek nakon dugoročnih zdravstvenih istraživanja.
Posebno osjetljive mogu biti osobe koje već imaju astmu, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, srčane probleme, kao i djeca i starije osobe.
Preciznije praćenje moglo bi pomoći stanovništvu
Naučnici vjeruju da će metode zasnovane na vještačkoj inteligenciji omogućiti znatno preciznije praćenje saharske prašine u stvarnom vremenu.
Klasični modeli uglavnom uspješno predviđaju snažne epizode pustinjske prašine, ali često ne prepoznaju manje događaje i teže određuju tačnu koncentraciju čestica pri tlu.
Kombinovanjem stvarnih mjerenja s više od stotinu lokacija širom Evrope i vještačke inteligencije istraživači su uspjeli dopuniti postojeće modele i napraviti pouzdaniju kartu koncentracije saharske prašine za cijeli kontinent.
Takve informacije mogle bi biti važne za pravovremena upozorenja stanovništvu i praćenje utjecaja prašine na zdravlje.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da bi saharska prašina u narednim godinama mogla postati jedan od značajnijih faktora koji utječu na kvalitet zraka u Evropi.