U predizbornom ringu stežu se rukavice i šuškaju zagrijavanja za kampanje u kojima se bez obzira na to tko stajao u kutovima ringa nikada ne vode umne rasprave oko važnih tema za svakodnevni život, za sigurniju budućnost i nekakav državni plan koji bi zemlju izvukao iz četverogodišnjih ciklusa ničega.
I dok su mnogi mislili da će puno više sijevati u ringu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH gdje je više kandidata i gdje se pokazuje premoć politika i navodno posjedovanje zemlje, sijevati je počelo na jugu.
Isprovocirani Čović
Neovisni kandidat kojeg su podržale stranke hrvatske oporbene Petorke, među kojima ima prilično ovisnih, počeo je sipati visoke i niske udarce. No, ne svojoj protukandidatkinji i ne zalutalom čovjeku pogubljenih predznaka, nego prema čelniku HDZ-a BiH koji mu je kao oteo stranku.
Zdenko Lučić ne obraća se u zagrijavanju za kampanju ni Darijani Filipović ni Slavenu Kovačeviću, a ni izmorenim biračima, nego se dao u bitku s Draganom Čovićem izvlačeći priče o svemoćnom hrvatskom političaru kakvu se prožvakane godinama i kakve mu nikada nisu naudile.
Ne štedeći riječi, Lučić je čak uspio isprovocirati Čovića da mu se obrati istim rječnikom. Svela se tako kampanja, koja je svima počela osim onima koji je kažnjavaju, na obračun dva lika i djela ostavljajući po strani druga dva kandidata i sve silne probleme o kojima bi ozbiljni hrvatski političari u Bosni i Hercegovini trebali pričati sa svojim stadom. Čini se kako Lučić ne ide u borbu za Predsjedništvo BiH, nego u borbu za predsjednika HDZ-a BiH.
A stado, koje već godinama ne vidi izlaz ni iz jednog političkog problema u BiH, a niti želju i sposobnost vladajućih da se uhvate u koštac s ekonomskim i socijalnim problemima ma koliko ufoteljeni govore da se trude i da ih rješavaju.
Ostvarenje snova
Ne zanimaju prosječnog mladog hrvatskog glasača u BiH ratni putovi dvojice zavađenih. Njih, operirane od politike, otupljene svjetovima na ekranima mobitela i osviještene kroz te ekrane da postoje normalniji svjetovi i uređenija društva, zanima kako ostvariti svoje snove u ovoj zemlji a da ne moraju biti pristalice dvojice zavađenih, nedodirljive stranke ili simpatizeri neusklađene Petorke i držati palčeve da pobijede neki drugi pa da se smiluju kad se budu dijelili poslovi.
Ma koliko se Petorka, koja očito ne vlada svojim kandidatom, trudila pričati kako želi nove politike, prvi ples u ringu pokazao je kako će s političkim protivnicima u dosta stvari biti isti. Za početak u laprdanju od kojeg nitko od glasača nema koristi a protivnik nikakve štete.
Pokazat će se da prozivanje gdje je tko bio ne znači ništa onima koji pokušavaju shvatiti gdje će biti u budućnosti i hoće li ovo ostati zemlja velikih ega kojima je jedini cilj zajahati a onda sve podrediti sebi.
Nismo vidjeli da se u početnim prozivkama bilo tko dotaknuo nemara odgovornih za životne stvari, za demografske probleme, za zastarjele škole u kojima, pod grbovima, fiziku ne predaje nastavnik fizike jer ga nema i jer ga nitko ne može na mamiti na neplaćen i nesiguran posao.
Prizemna borba
Nismo vidjeli, a vjerojatno i nećemo, ozbiljnu priču o kulturnim strategijama, o obrazovnim reformama u kojima će stado bivati pametnije a ne izloženo zastarjelom štivu kojeg ne znaju ni oni kojima je jedina prednost klimoglav. A klimoglav, sudeći po galami generala, traži se i s oporbene strane.
Može se i treba reći da je Hrvatima u BiH, koji nemaju baš previše izbora u visokim političkim borbama, potrebno malo više izbora. Ali se isto tako može i reći da priče za zagrijavanje u predizbornoj borbi ne pokazuju da će to biti ništa drugo do prizemne borbe u količini blaćenja.
Petorka, koja je od početka pokazala svoj nesklad kad je u pitanju kandidat za člana Predsjedništva, očito ne može zauzdati svojeg kandidata i on neće provoditi politiku koja je zacrtana u nekakvom programu. Ako Petorka programa uopće i ima. Provodit će obračun u kojem ispada kako želi preuzeti HDZ BiH iz Čovićevih ruku i nastaviti po svome. To što Petorka govori da ne želi imati ništa s HDZ-om, ako su neki u njoj iskreni, njemu ništa ne znači.
S druge strane, HDZ BiH će, nastaviti po svome i obilaziti u paru mjesta u kojima će projektima kupiti glasove i događaje na kojima uopće ne trebaju biti i loviti podršku za skupo natrpanim stolovima.
Oni koji sve to gledaju, a trebali bi se odlučiti za koga dati glas, teško mogu odabrati nekoga tko misli baš na njihovu budućnost a ne na svoje dupe.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.