Samit Kina-EU održava se u Pekingu u četvrtak i petak, 24. i 25. jula.
Brisel će predstavljati predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaya Kalas.
Predsjednik Narodne Republike Kine, Xi Jinping, sastat će se s delegacijom EU, a premijer Državnog vijeća Narodne Republike Kine, Li Qiang kopredsjedavat će 25. jula sastankom lidera Kine i EU s dvojcem lidera EU, što definitivno pokazuje važnost koju Kina pridaje ovom sastanku.
Zašto je ovo važno
Samit ima snažan svečani karakter, jer obilježava 50 godina diplomatskih odnosa između Kine i EU. Prije pola stoljeća, 1975. godine, Kina je uspostavila odnose s tadašnjom Evropskom ekonomskom zajednicom, pretečom današnje EU. U to vrijeme, Kina je bila nerazvijena zemlja trećeg svijeta, a reforme i otvaranje pokrenuti su tek nekoliko godina kasnije.
U tim godinama, EEZ se nalazila na pola puta između Evropske zajednice za ugalj i čelik koja je nastala 1950-ih i Ugovora iz Mastrihta 1990-ih, kojim je stvorena Evropska unija kao politički entitet. Tih nekoliko decenija s kraja prošlog i početka novog vijeka donijelo je Evropi integraciju (uz nesretne izuzetke s periferije kontinenta), reforme i otvaranje prema Kini, te period napretka za sve.
Današnji svijet je veoma drugačiji, s promjenama koje su nezapamćene u proteklih stotinu godina.
Osvrnimo se samo nekoliko godina unazad i vidjet ćemo svijet potresen globalnom epidemijom COVID-19, a i danas postoje brojni ratovi i sigurnosne, ekonomske i energetske krize. Svijet vapi za stabilnošću. Stoga postoji nada da ovaj samit može donijeti napredak u saradnji za obje strane, iako su svi uključeni akteri suzdržani u davanju jakih ocjena. Postoje i oni koji nisu direktno uključeni, ali su vrlo zainteresirani za ishod, prije svega službeni Washington, koji ponovo predvodi Donald Trump. Odatle dolaze glasovi skepticizma, ali i signali - i za Peking i za Brisel.
Iako je potresao cijeli svijet, čini se da je američki predsjednik najviše potresao i još uvijek potresa Evropu. Ne radi se samo o ekonomskim odlukama, poput uvođenja kontroverznih tarifa, već i o političkim i sigurnosnim reperkusijama Trumpovog novog kursa. Postoji mnogo poruka, od kojih su mnoge kontradiktorne jedna drugoj, tako da je nemoguće u potpunosti zaključiti šta Trump zaista misli i šta će na kraju učiniti, ali je sasvim očigledno da savez SAD i Evrope, u punoći i snazi koja je postojala nakon Drugog svjetskog rata, više neće postojati. Iz sigurnosne perspektive, Trump je također pokrenuo pitanje budućnosti NATO-a i raspodjele sredstava za funkcionisanje, a ta debata se odvija u sjeni rata u Ukrajini, koji ima brojne posljedice po Evropu i EU, reklo bi se posebno uljuljkanu dobrim i kvalitetnim životom prethodnih decenija, koji je završio negdje sa izbijanjem spomenute epidemije i ratom u Ukrajini.
Evropski mediji kalkulišu šta će biti na dnevnom redu pregovora u Pekingu. Spominje se problem trgovinskog deficita koji EU ima sa Kinom, koja je, usput rečeno, i najveći trgovinski partner EU. Također, spominju se i druge ekonomske teme, poput izvoza vozila na novu energiju, plasmana zelene energije ili rijetkih materijala koje Kina posjeduje, a koji su neophodni Evropi. Svakako, osnovno političko pitanje je da li EU ima snage da preduzme konkretne korake u smjeru koji su najavile dame koje će putovati u Peking. Podsjetimo se da je početkom ove godine, negdje tokom inauguracije novog američkog predsjednika, von der Leyen izjavila da EU neće oklijevati da zaštiti svoje interese.
Ovom prilikom, ističući važnost Kine kao vitalnog trgovinskog partnera i partnera s kojim EU može konstruktivno sarađivati u cilju rješavanja zajedničkih izazova, također je naglasila da trgovinski i investicioni odnosi moraju imati smisla za Evropu, kako za njenu ekonomiju, tako i za njenu sigurnost. Nedavno, ovog mjeseca, na sastanku s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, komesarka Kallas je izjavio da su Kina i EU utjecajni partneri koji dijele odgovornost i da se odnosi moraju razvijati kako bi odražavali današnju stvarnost. Istovremeno, ministar Wang Yi je rekao da se razlike trebaju rješavati dijalogom.
"Dijelimo širok spektar zajedničkih interesa i oni bi trebali voditi naš budući angažman", rekao je. Riječi visokih zvaničnika s obje strane ostavljaju dovoljno prostora za umjereni optimizam.
Gdje je tu BiH?
Iz perspektive BiH, odnosi Kine i EU imaju i direktne i indirektne posljedice. Kao što je Kina najveći trgovinski partner EU, tako je i EU, odnosno pojedine države iz EU, najveći trgovinski partner za BiH. Bez kineskih proizvoda, međunarodna trgovina, od sitne robe do novih električnih vozila, nezamisliva je ni u EU niti u BIH.
Dakle, odnosi između Pekinga i Brisela odražavaju se i na Sarajevo, koje je strateški ovisno o EU i željenom budućem članstvu u toj porodici država, i koje ne treba sprečavati da pojača diplomatsku i svaku drugu aktivnost u Kini, jer i druge evropske zemlje očigledno čine isto. Potreban nam je pragmatičniji pristup, više - parafrazirajući komesarku Kallas - u kontaktu sa stvarnošću.
Ako Samit EU-Kina na njihovu pedesetu godišnjicu diplomatskih odnosa donese sporazume koji će ići u smjeru pružanja veće sigurnosti današnjem turbulentnom svijetu - sigurnosti shvaćene kao odsustvo neizvjesnosti, tj. smanjenje rizika od nepredviđenih događaja - to može donijeti samo dobro svim akterima međunarodne scene, i velikim i malim.
Alternativu je bolje ne zamišljati.