Dogovori postignuti na samitu Šangajske organizacije za saradnju (SCO) nisu ono po čemu će ih posmatrači vjerovatno pamtiti.
Ono što će ostati upamćeno jesu upečatljive slike, piše Sky News u analizi.
Lideri nekih od najmnogoljudnijih, najutjecajnijih i najizraženije antiameričkih zemalja svijeta sjedili su zajedno; jeli, smijali se i klimali glavom na ideju da bi trebali nastojati još bliže sarađivati.
Priredba je bila apsolutno osmišljena da uzdrma one koji posmatraju sa Zapada.
U središtu svega, naravno, bio je kineski predsjednik Xi Jinping. Scenografija na sastanku lidera govorila je mnogo – stol u obliku potkovice, sa Xijem u centru, postavljenim malo odvojenim od ostalih.
A nije bilo sumnje ni ko mu je bio počasni gost – ruski predsjednik Vladimir Putin.
Samo je njemu bilo omogućeno da s Xijem vodi duži razgovor po dolasku; stajao je na Xijevoj desnoj strani za zajedničku fotografiju. Ostali lideri izgledali su pomalo kao da samo prate njih dvojicu dok su odlazili na večeru.
Sve to je važno jer se dešava nešto više od dvije sedmice nakon što je Putin boravio na Aljasci s Donaldom Trumpom, gdje su razgovarali o mogućnosti mira u Ukrajini.
Od tada, bombe koje je bacio na civile najbolje govore o njegovom preziru prema tom procesu.
Činjenica da je ovdje dočekan raširenih ruku predstavlja nedvosmislen pokazatelj kineske podrške i obostrane želje da usklade strategiju u vezi s konfliktom.
Kina može tvrditi neutralnost u Putinovom ratu, ali svaki mirovni sporazum koji bi išao u korist NATO-a ili Trumpa, za Xija će vjerovatno biti neprihvatljiv.
A ono što on bude rekao će imati težinu – kineska tržišta za rusku naftu i plin održala su Putinovu ratnu mašinu na životu.
Ruski predsjednik je u govoru naglasio da će izvijestiti sile okupljene ovdje o onome što je rečeno i dogovoreno na Aljasci. Sve nade SAD i drugih da Kina neće dobiti priliku da se uključi – odlučno su otklonjene.
Istina, mnogo je stvari oko kojih se zemlje ovdje ne slažu, ali sve dijele određenu dozu odbojnosti prema Americi.
Bilo da se radi o manjim zemljama Jugoistočne Azije pogođenim tarifama koje će teško udariti po njihovim ekonomijama, ili državama poput Irana, koje su prije samo nekoliko mjeseci bile meta američkih bombardovanja.
To je nit na kojoj Xi zna da može profitirati i trenutak pogodan za ponudu alternative.
U svom govoru pozvao je goste da se „suprotstave hegemoniji i politici sile“. Ne treba pogađati ko ili šta je bio predmet tih riječi.
Lideri država članica ovdje su se složili da će jačati saradnju u oblastima poput sigurnosti, ekonomije i kulturne razmjene, a pojavila se i ideja o formiranju nove razvojne banke pod okriljem SCO-a.
Ali, kada se sve sagleda, suština tih dogovora nije ono što je uistinu važno – riječ je bila o pridobijanju prijatelja i utjecaja, o postepenim pomjeranjima u svjetskom poretku i o tome na koga bi zemlje ubuduće trebale gledati kao na lidera.