Na današnji dan prije 38 godina Jugoslavija je osvojila prvu medalju na Zimskim olimpijskim igrama u historiji, a donio joj ga je slovenski skijaš Jure Franko drugim mjestom u veleslalomu. Tim povodom, Yugo Papir i Index prenose prevedeni tekst iz časopisa Tempo kojim je popraćen taj historijski događaj.
NAPOKON, poslije šest desetljeća sudjelovanja naših sportaša na "bijelim olimpijadama", osvojili smo prvu medalju. Tako je popunjena i posljednja "karika" koja je nedostajala u lancu naših uspjeha na velikim svjetskim natjecanjima. Napokon možemo i odahnuti: kad pišemo o ZOI-ju i njihovoj povijesti, nećemo više navoditi imena samo stranih natjecatelja.
Od sada, priča o našem sudjelovanju na "bijelim olimpijadama" počinjat će 14. veljače, danom kada je Jure Franko, drugim mjestom u veleslalomu, donio Jugoslaviji prvu medalju. I to srebrnu.
Da ostanemo vjerni balkanskom mentalitetu recimo i ovo: zaostao je samo 23 stota dijela sekunde za Švicarcem Maxom Julenom koji se okitio zlatnom medaljom. Ukupan uspjeh naših reprezentativaca upotpunili su Boris Strel petim i Bojan Križaj devetim mjestom. Još jednom smo dokazali da imamo najjaču mušku reprezentaciju u alpskom skijanju u svijetu.
Slavlje je počelo na licu mjesta otvaranjem velikih boca šampanjca, onako kako to čine automobilisti poslije svojih utrka za Grand Prix. Nastavilo se u prostorijama Yu-ski poola, prenijelo na ulice grada u trenutku svečanog proglašenja pobjednika na platou pred Skenderijom, nastavilo pred TV kamerama u studiju sarajevske televizije, a završilo u ranim jutarnjim satima u Olimpijskom selu.
Jurek, volimo te više nego burek
Srijeda, devet sati ujutro. Poslije tolikih uzbuđenja i slavlja naši reprezentativci imaju dan odmora. Sve je nekako tiho u zgradi u kojoj boravi naša reprezentacija u Mojmilu. Jedino neprekidno zvone telefoni. Svi bi htjeli razgovarati s Juretom Frankom, da mu čestitaju, požele nove uspjehe.
Strpljivo čekamo "srebrnog Franka" ili "nacionalnog Franka" - kojem su sarajevski dječaci već ispjevali pjesmu: "Jurek, volimo te više nego burek". Želimo upoznati tog mladog drznika koji je pretekao sve "papirnate favorite", tog silnika koji je u svojoj 22. godini stupio u povijest našeg olimpizma.
Konačno je pred nama. Stasit (183 centimetra), smeđe kose i očiju, sabran poslije silnih uzbuđenja... Te noći je mirno spavao.
Rođen je u Postojni, 28. ožujka 1962. godine, naučio je skijati kada su mu bile samo tri godine. Kaže, volio bi i sam da se može sjetiti gdje je to bilo i kakav je imao osjećaj kada je prvi put stao na snijeg.
Imao je pravog, zaista sjajnog učitelja - oca Mateju, reprezentativca u skijaškim skokovima, kojeg je povreda omela da bude prvi olimpijac obitelji Franko davne 1956. godine u Cortini d'Ampezzo. Skijao je i četiri godine stariji brat Mladen, također reprezentativac, zna voziti skije i majka Savina, ali je Jure - u jednoj takvoj sportskoj obitelji - najbolji "smučar".
Već u petoj godini dobio je prave skije, u jedanaestoj je priključen reprezentaciji Jugoslavije iako još pionir. Od tada, linija njegove karijere je neprekidna, uzlazna. Kulminirala je u Sarajevu, gdje je osvojio svoju najdražu medalju, onu koju će u njegovoj osobnoj kolekciji, koja krasi njegovu sobu u Novoj Gorici, biti na počasnom mjestu.
Kaže, dalje, da nije razmišljao prije starta o medalji već samo o tome da što bolje vozi. Kada je, poslije prve vožnje, sagledao svoju šansu, vozio je drugu kao na krilima, pretekao Wenzela i Grubera i zamalo i samog pobjednika Julena. Ne, nije bio favorit, ali prognoze su jedno, reče, a događaji na stazi nešto sasvim drugo. Podsjeća na uspjeh Amerikanki u veleslalomu (senzacionalna pobjeda Debbie Armstrong) i dodaje - to je olimpijada.
Tisuće ljudi izašle su ga pozdraviti. Nema riječi da izrazi svoje osjećaje. To treba doživjeti, veli...
Ošišao šefa na nulu
Sada, kada je srebrna medalja "prošlost", vraća se svakodnevnom životu. Pred TV kamerama, naočigled milijuna Jugoslavena, "ošišao" je svog dugogodišnjeg direktora alpske reprezentacije Tonu Vogrineca:
"Držao sam ga za riječ koju je dao na jednom od naših 'bijelih koncerata' - ako osvojimo medalju, šiša se na 'nulu'. Ja sam, u stvari, samo počeo skidati lokne, frizer će dovršiti posao..."
Kada bi imao gramofon pri ruci, pustio bi neku ploču Madnessa. Kada bi mogao birati film, gledao bi ponovno Jacka Nicholsona u Letu iznad kukavičjeg gnijezda. Kada bi mogao otići na odmor - izabrao bi Italiju. Da je kraj sezone, vratio bi se svojim drugim sportskim ljubavima, košarci i tenisu...
Ali, sezona još nije završena, ima još puno treninga i utrka u Svjetskom kupu. Vremena za predah nema, neće moći ni odgovoriti na sve telegrame koji u vrećama pristižu u Mojmilo. "Hostesa" naše reprezentacije, Ozrenka, rekla nam je da je od ceremonije proglašenja pobjednika u 18 sati, do kraja njene smjene (u 22 sata) na adresu Jure Franka i naših reprezentativaca stiglo ukupno 480 telegrama.
Bilo je i više desetaka poziva telefonom iz čitave Jugoslavije - posebno uporni bili su članovi Smučarskog kluba iz Poreča i obitelj Gavrilović iz Beograda... Zato Jure Franko preko stranica Tempa odgovara onima koji su mu čestitali i poželjeli nove uspjehe - telegrafski:
"Zahvaljujem svima na čestitkama i dobrim željama. Hvala - Jure Franko".
Mojmilo, 15. veljače, 10 sati. Jure Franko odlazi na trening. Sportski život našeg junaka XIV. ZOI-ja teče dalje.
Rekli su o Franku
Branko Ekert, predsjednik SFKJ, uručujući zlatnu značku SFKJ koja se dodjeljuje "zaslužnim sportašima Jugoslavije": "Franko nam je dao za pravo što smo se prihvatiti organizacije XIV. zimskih olimpijskih igara."
Janez Kocijančič, predsjednik Smučarskog saveza Slovenije: "Ovaj rezultat je kruna našeg dosadašnjeg rada i poticaj za još ljepšu budućnost skijaškog sporta, ne samo u Sloveniji već i čitavoj Jugoslaviji."
Tone Vogrinec, direktor naše alpske reprezentacije: "Jure je divan čovjek i odličan smučar. Nismo se prevarili u njemu kada smo ga prije jednog desetljeća uzeli u reprezentaciju - obilato nam je vratio za sav trud uložen u njegov razvoj."
Bojan Križaj, naš najbolji alpski skijaš svih vremena: "Jure nam je svima skinuo veliki teret s leđa."
Max Julen, pobjednik u veleslalomu: "Poslije prve vožnje pribojavao sam se jedino - Franka. To je izvanredan skijaš pred kojim je velika budućnost."
