Na današnji dan, 2. oktobra 1944. godine rođen je Abdulah Sidran, jedan od najvećih pjesnika koje su Sarajevo i Bosna i Hercegovina imali.
Tim povodom, u okviru 63. Sarajevskih dana poezije, Udruženje “Žena sa knjigom”, a u saradnji sa Fondacijom Abdulah Sidran, danas će sa početkom u 17 sati pored džamije Ferhadija, gdje je pjesnikov mezar, govoriti njegovu poeziju koja ga čini vječnim i uvijek prisutnim među nama - njegovom publikom.
"Očekujemo veliki odziv građana Sarajeva. Sidran je uvijek imao brojnu publiku, i vjerujemo da će i ovaj put tako biti. Neke ljubavi su vječne, i upravo je takva između Sidrana i njegove publike. I Sidran je vječan zahvaljujući djelima koje nam je ostavio. Nadamo se i da će nas vrijeme poslužiti", istakli su organizatori Sarajevskih dana poezije.
Sidran je bio i ostao duša Sarajeva, jer niko kao on nije znao riječima opisati sarajevsku zbilju, teška vremena, humor i emocije njegovih građana.
Njegova pjesma “Ne može se živjeti u Sarajevu” najbolje govori o tome: “Ne može se živjeti u Sarajevu.
U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš.
Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro.
Dok ovo, dok ono – ode dan.
Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima.
I bude, uglavnom, lijepa priča. Al od priče se ne živi.”
Riječ Abdulaha Sidrana bila je most koji nas je povezivao s dubinama ljudskog iskustva, njegovo pero je odisalo istinom i ljepotom koja je nadilazila granice jezika.
Abdulah Sidran bio je ne samo pisac, već i simbol otpora i snage duha u najtežim vremenima.
