Neobičan seizmički događaj potresao je planetu devet dana zaredom u 2023. godini. Naučnici su konačno prikupili dokaze o tome šta se tačno desilo i potvrdili uzrok: dva mega cunamija koja su zapljuskivala fjord na istočnom Grenlandu.
Džinovski valovi – od kojih je jedan bio visok čak 200 metara – ušli su u fjord Dickson i njihali se naprijed-nazad čak devet dana tokom septembra 2023. godine, šaljući seizmičke talase koji su odjekivali kroz Zemljinu koru.
U početku je signal bio potpuna misterija za naučnike, ali su satelitski i terenski podaci ukazali na klizišta u fjordu kao najvjerovatniji uzrok. Ta klizišta su pokrenula valove poznate kao sejševi – oscilacije vodene mase – izazvane topljenjem glečera usljed klimatskih promjena. Ipak, direktan dokaz o postojanju sejševa tada nije bio pronađen.
Sada je ta teorija potvrđena zahvaljujući novim satelitskim podacima koji prate kretanje vode na površini okeana. Nalazi su objavljeni u prestižnom naučnom časopisu Nature Communications.
"Klimatske promjene dovode do novih, neviđenih ekstrema. Ti ekstremi se najbrže mijenjaju u udaljenim područjima poput Arktika, gdje su naši fizički senzori ograničeni. Ova studija pokazuje kako možemo koristiti satelitske tehnologije nove generacije za proučavanje tih procesa", rekao je Tomas Monagan, glavni autor studije i doktorand na Univerzitetu Oxford.
Tradicionalno, naučnici prate kretanje cunamija koristeći satelitsku altimetriju, tehniku koja koristi radarske impulse za mjerenje visine okeanskih talasa. No, ova metoda ne omogućava precizna mjerenja u ograničenim prostorima kao što su fjordovi.
Zato su se naučnici okrenuli podacima novog satelita za topografiju površinskih voda i okeana (SWOT), zajedničkom projektu NASA-e i francuske svemirske agencije CNES. SWOT je lansiran u decembru 2022. godine i koristi specijalni instrument KaRIn za mapiranje 90% svjetskih površinskih voda.
KaRIn koristi dvije antene smještene s obje strane satelita za trostruko precizno trianguliranje radarskih signala, omogućavajući mjerenje nivoa vode sa rezolucijom do 2,5 metra duž luka širine 50 kilometara.
Podaci SWOT-a prikupljeni iznad fjorda za vrijeme cunamija otkrili su dva poprečna nagiba talasa koji su se kretali u suprotnim smjerovima unutar fjorda, čime je potvrđeno njihovo prisustvo. Seizmička zapažanja sa hiljada kilometara udaljenosti, zajedno s meteorološkim i plimnim podacima, omogućila su istraživačima da rekonstruiraju talase i napokon povežu misteriozne seizmičke signale sa uzrokom.
"Ova studija je primjer kako podaci sa satelita nove generacije mogu rasvijetliti fenomene koji su ranije ostajali misterija. Omogućit će nam dublje razumijevanje ekstremnih okeanskih pojava kao što su cunamiji, olujni talasi i ‘talasi skitnice’", rekao je koautor studije Tomas Adckok, profesor tehničkih nauka na Univerzitetu Oxford.