Godine 2007. iznad istočnog Atlantskog okeana dogodilo se nešto neobično. Prema satelitima koji prate Zemlju, u gravitacionom polju naše planete zabilježena je anomalija kontinentalnih razmjera, koja se kasnije vratila u normalu, piše Science Alert.
Taj neobičan događaj, neprimjetan ljudima na površini, tek je nedavno uočena u podacima satelita za praćenje gravitacije. Nova analiza sugeriše da je uzrok bila golema preraspodjela mase duboko ispod nas.
Anomaliju je zabilježila zajednička misija njemačkog DLR-a i NASA-e, Gravity Recovery and Climate Experiment (GRACE), koju su činila dva satelita u orbiti oko Zemlje od 2002. do 2017. godine.
Dok kruže u niskoj orbiti, sateliti su vrlo osjetljivi na promjene u Zemljinom gravitacionom polju. Održavaju preciznu formaciju, a udaljenost između njih mijenja se zavisno od jačine gravitacije ispod njih.
Ove promjene se obično povezuju s raspodjelom mase na površini, poput kretanja podzemnih voda, otapanja ledenjaka i promjena nivoa mora.
Geofizičarka Charlotte Gonji Guranton i njen tim pretpostavili su da sateliti možda bilježe i pomake mase duboko unutar planete. Analizom podataka GRACE-a između 2006. i 2008., s vrhuncem u januaru 2007., pronašli su suptilan, ali ogroman dipolni uzorak: jaču gravitaciju u jednom pojasu i slabiju odmah do njega, protežući se oko 7.000 km iznad istočnog Atlantika.
Signal je postao još intrigantniji jer se podudarao s trzajem u Zemljinom magnetskom polju u istoj regiji, zabilježenim drugim satelitima. Vjeruje se da su takve promjene rezultat procesa duboko unutar planete, blizu ili čak u tekućem spoljnom jezgru.
Istraživači su modelirali različite scenarije kako bi utvrdili može li anomalija biti posljedica površinskih procesa, poput pomicanja vode. Modele nisu uspjeli povezati s lokacijom, razmjerom ili vremenom anomalije, a količina vode potrebna za stvaranje takvog signala bila bi fizički nemoguća.
Najzastupljeniji mineral u Zemljinom omotaču je bridžmanit, koji pod određenim uslovima može proći faznu tranziciju, prelazeći iz jedne kristalne strukture u drugu. Ova promjena mijenja gustoću materijala i može relativno brzo preraspodijeliti masu u toj regiji, stvarajući dramatične pomake u gravitacionom polju i geomagnetski trzaj.
Iako rad tima još treba potvrdu, postoje indicije iz seizmičkih podataka da se u dubini nalaze čudne naslage materijala koje se razlikuju od okolnog omotača, što bi moglo biti povezano s anomalijom iz 2007. godine.
"Iz vremenskih serija gravitacionih gradijenata iz GRACE-a identificirali smo signal velikih razmjera u istočnom Atlantiku, maksimalan početkom 2007., koji se ne može objasniti površinskim izvorima vode niti tokovima tečnosti jezgra", pišu istraživači.
Ovo istraživanje otvara nova pitanja o tome koliko su česte preraspodjele mase u Zemljinom omotaču i kako se uklapaju u dinamiku unutrašnjosti naše planete. Rad je objavljen u časopisu Geophysical Research Letters.