Alergija je prekomjerna reakcija imunološkog sistema na različite faktore okoliša (alergene). U proljeće se pogoršavaju simptomi vezani uz alergiju na polen, a vrlo često se javljaju simptomi alergijskog rinitisa. Adekvatno planiranje alergološkog testiranja, uzimanje terapije te poduzimanje preventivnih radnji glavni su koraci u rješavanju ovog učestalog problema.
Vrste alergena
Velika skupina alergena su tzv. inhalacijski alergeni (kao što su polen, grinje, kućna prašina, životinjska dlaka, perje, plijesni i slično) koji ulaze u organizam procesom disanja. Oni najčešće uzrokuju alergijsku reakciju dišnih putova, primjerice alergijski rinitis i astmu. S druge strane, nutritivni alergeni (alergeni iz hrane) mogu uzrokovati smetnje vezane za probavni sistem, kao i sustavne i kožne reakcije. U obje skupine alergena protutijela koja su odgovorna za nastanak alergijske reakcije pripadaju skupini imunoglobulina E (IgE).
U proljeće se pogoršavaju simptomi vezani uz alergiju na polen. Polen su mikroskopska zrnca koja proizvode biljke kako bi se mogle razmnožavati. Za nas je važan onaj polen koji se prenosi putem vjetra, jer nakon udisanja kod osjetljive populacije može izazvati alergiju. Prema Polenskom kalendaru, rano proljeće je vrijeme polenacije stabala (breza, ljeska, čempres, hrast), dok se visok nivo polenskih trava očekuje tokom maja i juna. Polen korova, kao što su ambrozija, pelin i kopriva, najveći nivo polenau zraku pokazuju krajem jula, tokom augusta i septembra.
Hiperprodukcija peludi i alergijski semafor
Biljke se prilagođavaju klimatskim promjenama. Zadnjih nekoliko godina zabilježena je hiperprodukciju polena osobito u urbanim sredinama, što se povezuje s višom razinom zagađenosti zraka. Osobe kod kojih je utvrđena sezonska alergija korisne informacije za koncentraciju polena u zraku mogu pronaći pretraživanjem pojmova kao što su alergijski semafor, polenska prognoza ili polenski kalendar.
Alergijski semafor nam prikazuje dnevno kretanje koncentracije određene vrste polena na nekom području. Temeljem mjerenja količine polenskih zrnaca u prostornom metru atmosferskog zraka određuju se boje alergijskog semafora: crvena, žuta, zelena. Budući da intenzitet alergijske reakcije (odnosno simptomi alergijske reakcije) ovise o koncentraciji polena u zraku, važno je poznavati trenutnu situaciju te u skladu s tim planirati preventivne aktivnosti.
Glavni simptomi alergije na polen
U slučaju proljetnih alergija najčešće je zahvaćena sluznica gornjih dišnih putova. Javljaju se simptomi alergijskog rinitisa kao što su kihanje, bistra nosna sekrecija, začepljenost nosa, svrbež nosa, a ponekad i svrbež zvukovoda. Mogu biti izraženi i očni simptomi alergije na primjer crvenilo, suzenje i svrbež očiju.
Značajan broj bolesnika s alergijskim rinitisom ima pridruženi suhi kašalj. Navedeni simptom može biti posljedica slijevanja sekreta niz stražnju stjenku ždrijela iz gornjih dišnih putova (tzv. postnazalni drip). U pravilu kod takvih bolesnika alergijski rinitis nije liječen i posljedično prelazi u hronični oblik upale sluznice. Osim toga, oteklina sluznice koja nastaje kao posljedica alergijske reakcije predisponira razvoju tzv. sekundarne bakterijske upale sinusa ili srednjeg uha.
Često bude zahvaćena i sluznica sinusa, a mogu nastati tzv. nosni polipi koji dodatno otežavaju disanje. Bolesnici se žale na učestale glavobolje u korijenu nosa, otežano disanje kroz nos, pojačano slijevanje sekreta niz ždrijelo i podražajni kašalj s iskašljavanjem bjelkastog sekreta. Hronična upala neliječenog alergijskog rinitisa česti je uzrok posjete specijalisti otorinolaringologije koja se može izbjeći adekvatnom pripremom za sezonsku alergiju u saradnji s porodičnim ljekarom.
