Prošlo je gotovo pet mjeseci otkako je bh. javnost zanijemila pred saznanjima o stravičnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju četverogodišnjeg dječaka u privatnom vrtiću 'Bambini' u Hadžićima, a još niko za to nije proglašen odgovornim, jer je pravda po ko zna koji put u ovoj zemlji, stavljena 'na čekanje'.
Raport je početkom juna uputio upit Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo s pitanjem o tome u kojoj je fazi istraga o zlostavljanju dječaka u privatnom vrtiću 'Bambini', podsjećajući ih da je riječ o događaju od izuzetnog interesa javnosti.
'U vezi sa vašim upitom, obavještavamo Vas da je u navedenom predmetu istraga u toku, te da će po okončanju svih procesnih radnji biti donesena tužilačka odluka o kojoj će javnost biti blagovremeno obaviještena' naveli su prije skoro mjesec dana na upit Raporta iz Tužilaštva KS, a javnost i dalje ne zna zbog čega još nema tužiteljske odluke.
Direktor ne ispunjava uvjete
No, dok Tužilaštvo KS očigledno bez ikakve žurbe 'provodi procesne radnje" u predmetu koji bi morao imati apsolutni prioritet jer se radi o zaštiti djeteta, Raport otkriva nove, skandalozne detalje koji 'bacaju' dodatno svjetlo na ovaj slučaj.
Naime, Raport je u posjedu inspekcijskog nalaza Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo koji dokazuju da sistem u privatnom vrtiću 'Bambini' ne funkcioniše ni na najosnovnijem pravnom nivou.
Prema inspekcijskom nalazu 'crno na bijelo' je utvrđeno da direktor ustanove 'Bambini', Amel Tahirović, uopće ne posjeduje položen stručni ispit za obavljanje odgojno-obrazovnog rada!
A, položen stručni ispit nije usputna formalnost, to je eliminatorni, zakonski uslov propisan Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u Kantonu Sarajevo koji direktor 'Bambinija' nije ispunio.
Prema tom zakonu, osoba bez stručnog ispita jednostavno ne može i ne smije obavljati funkciju direktora i rukovoditi ustanovom u kojoj borave djeca. Pa ipak, Tahirović je i nakon stravičnog skandala i hapšenja nastavio sjediti u direktorskoj fotelji, a vrtić kojim rukovodi nesmetano radi.
Tragom ovog šokantnog otkrića, Raport je uputio dopis Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. Pitali smo ih da li su upoznati s nalazom inspekcije, da li su poduzeli ikakve mjere i postoji li ikakva koordinacija s Tužilaštvom KS u vezi sa slučajem zlostavljanja dječaka.
Iz Ministarstva su nam potvrdili da su upoznati sa svim informacijama i da su ostvarili saradnju sa inspekcijom, Institutom za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, Centrom za socijalni rad i Tužilaštvom, kojima su dostavili dokumentaciju.
Međutim, ključni dio njihovog odgovora otkriva svu nemoć sistema, ili svjesno zatvaranje očiju pred ogromnim problemom.
Ministarstvo vrši nadzor nad zakonitošću rada vrtića, ali nije nadležno za nezakonitog direktora
Kada smo ih suočili s činjenicom da direktor ne ispunjava zakonske uslove za obavljanje funkcije, Ministarstvo je ponudilo nevjerovatno opravdanje.
'Kada je riječ o navodima da direktor ustanove ne ispunjava uslove za obavljanje funkcije direktora, ističemo da se radi o privatnoj predškolskoj ustanovi u kojoj direktora imenuje upravni odbor uz saglasnost osnivača, u skladu sa Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u Kantonu Sarajevo.
Ministarstvo nije nadležno za imenovanje direktora privatnih predškolskih ustanova.
Ministarstvo je Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo dostavilo svu traženu dokumentaciju i informacije kojima raspolaže te Ministarstvo u svim slučajevima u potpunosti sarađuje sa nadležnim pravosudnim i drugim institucijama. O aktivnostima i toku tužilačkog ili sudskog postupka Ministarstvo nije ovlašteno davati informacije.
Ministarstvo će nastaviti poduzimati sve mjere iz svoje nadležnosti te, u saradnji sa nadležnim institucijama, pratiti predmet do njegovog potpunog rasvjetljavanja i okončanja svih postupaka' naveli su za Raport iz Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS.
Međutim, ovakvo objašnjenje Ministarstva ne samo da ne nudi konkretan odgovor na pitnaje kako je moguće da osoba bez zakonskih uslova i dalje rukovodi vrtićem u kojem se desilo stravično zlostavljanje, nego otvara nova pitanja o ovom slučaju.
Naime, tačno je da Ministarstvo ne bira i ne imenuje direktora u privatnoj firmi , to radi Upravni odbor tog vrtića. Ali, Ministarstvo je to koje izdaje i oduzima odobrenje za rad toj istoj ustanovi.
Dijete i porodica čekaju pravdu, vrtić nesmetano radi
Također, stručni nadzor i nadzor nad zakonitošću rada predškolskih ustanova vrši Ministarstvo , pa se postavlja pitanje, ako Ministarstvo zna da u vrtiću 'Bambini' direktor ne ispunjava zakonski uslov da bude na toj poziciji, kako je onda moguće da ova ustanova i dalje nesmetano radi suprotno zakonu, a pod okriljem rješenja o ispunjavanju uvjeta koje je izdalo upravo to Ministarstvo?
Umjesto da ovom skandaloznom otkriću posvete dužnu pažnju, u Ministarstvu su se proglasili 'nenadležnim', ne nudeći odgovor niti smatrajući potrebnim da pojasne ko će provesti Zakon u privatnom vrtiću u kojem se desilo stravično zlostavljanje djeteta.
Posebno je sporno, što se na ovaj način šalje opasna poruka da privatni vrtići mogu raditi šta god žele, kršiti zakone i zapošljavati nekompetentne ljude, a da država tu ne može ništa.
Da bi se shvatila monstruoznost cijelog ovog slučaja i značaj institucionalnog nedjelovanja treba podsjetiti da je prema tvrdnjama članova porodice zlostavljanog dječaka, iza zatvorenih vrata vrtića 'Bambini' dijete doživjelo najbrutalniji oblik psihičkog, a potom i fizičkog zlostavljanja onih koji su ga trebali čuvati i o njemu brinuti.
Potresni iskaz porodice, koji se temelji i na video-snimku s nadzornih kamera u vrtiću, nikoga nije ostavio ravnodnušim, izuzev očigledno sistema koji još nije utvrdio odgovornost i kaznio aktere, niti su poduzete mjere koje bi prevenirale i spriječile još neki ovakav slučaj.
Podsjećamo, prema informacijama porodice, zaposlenice su nemoćnog dječaka nasilno stavljale u hranilicu za bebe, iako je ona bila premala za njegov uzrast. Dijete je zbog toga trpjelo nelagodu i bol.
Prema optužbama, vaspitačice su naređivale drugoj djeci u grupi da se dječaku smiju i prstom upiru u njega, što su djeca, podstaknuta autoritetom vaspitačica i činila, a kada dječak više nije mogao podnijeti javno poniženje i uvrede, u suzama je rukama pokrivao uši kako ne bi slušao podsmijeh.
Stravični detalji zlostavljanja
Vaspitačice su mu navodno tada nasilno mu sklanjale ruke s ušiju, tjerajući ga da sluša kako ga vršnjaci vrijeđaju, a vrhunac zlostavljanja je bio kada su djetetu preko odjeće navlačile pelene za bebe, s ciljem da ga potpuno ponize i slome.
Na sve ove informacije koje su nadležne institucije dobile još prije skoro pet mjeseci, mora se reći da je reakcija sistema i bila i ostala skandalozno spora.
Vrtić je, podsjetimo, dvije uposlenice koje su zlostavljale dijete udaljio s posla tek pod pritiskom, a Sudu je trebalo čak deset dugih dana od otvaranja istrage da izda naredbu za izuzimanje snimaka videonadzora i dokumentacije.
Nakon pritiska javnosti, uslijedila je akcija MUP-a KS. Uhapšene su vaspitačice A.H. (2001.) i A.H. (1999.) zbog sumnje da su počinile krivična djela Psihičko nasilje, Zapuštanje ili zlostavljanje djeteta, te Lakša tjelesna povreda u saučesništvu. Uhapšen je bio i direktor Amel Tahirović, zbog sumnje za Neprijavljivanje krivičnog djela, Davanje lažnog iskaza i Zapuštanje ili zlostavljanje djeteta.
Međutim, ubrzo nakon kriminalističke obrade, svi su pušteni na slobodu.
Danas imamo situaciju u kojoj traumatizovano dijete i njegova porodica čekaju pravdu, dok vaspitačice šetaju slobodno. Istovremeno, vrtićem i dalje rukovodi čovjek za kojeg je inspekcija zvanično utvrdila da nema položen stručni ispit i da ne ispunjava zakonske uslove za tu poziciju.
Nažalost, odgovora na pitanja do kada će se privatnim ustanovama tolerisati bezakonje na štetu zdravlja i sigurnosti naše djece i ko će na kraju i hoće li odgovarati za horor u Hadžićima, još nema.
Istovremeno, ovakvo postupanje nadležnih organa opravdano budi sumnju da je moguće da se iza višemjesečnog odugovlačenja s konačnom odlukom Kantonalnog tužilaštva Sarajevo i administrativnog 'pranja ruku' pod izgovorom 'nenadležnosti' resornog ministarstva zapravo krije pokušaj sistemske zaštite odgovornih osoba, kako tvrde Raportovi izvori, a sve zbog toga što akteri ove priče navodno uživaju snažnu zaštitu i imaju utjecajne veze u političkim i institucionalnim vjerskim krugovima u Sarajevu.