Ideja stara gotovo jedno stoljeće dobila je važno matematičko pojašnjenje. Istraživači su riješili ključni problem u teoriji boja koju je razvio Erwin Schrödinger i pokazali da osobine koje ljudi prepoznaju u bojama ne proizlaze iz kulture, navika ili naknadnog učenja, već iz same matematičke strukture prostora boja.
Tim koji je predvodila Roxana Bujack iz Los Alamos National Laboratory koristio je geometriju kako bi preciznije definisao ljudsku percepciju boja kroz nijansu, zasićenost i osvijetljenost. Rezultati su predstavljeni na konferenciji posvećenoj naučnoj vizualizaciji i formaliziraju model koji je Schrödinger postavio prije gotovo 100 godina.
Schrödingerova teorija boja dobila matematički završetak
Ljudski vid u boji zasniva se na tri vrste čunjića u oku, osjetljivih na crveni, zeleni i plavi dio svjetlosnog spektra. Zbog toga se boje mogu prikazati u trodimenzionalnom prostoru. Još u 19. stoljeću Bernhard Riemann predložio je da prostor opaženih boja nije ravan, već zakrivljen. Schrödinger je dvadesetih godina prošlog stoljeća proširio tu ideju i pokušao geometrijski definisati nijansu, zasićenost i osvijetljenost.
Problem se nalazio u takozvanoj neutralnoj osi, odnosno liniji sivih tonova koja se proteže od crne do bijele. Schrödingerov model zavisio je od odnosa boje prema toj osi, ali ona nikada nije bila dovoljno precizno definisana. Novo istraživanje upravo popunjava tu prazninu jer neutralnu osu izvodi iz geometrije same metrike boja.
Istraživači su pritom morali napustiti klasični Riemannov model i preći na složeniji, nerimanovski prostor. To im je omogućilo da bolje objasne promjene u percepciji boja, uključujući i Bezold-Brückeov efekat, kod kojeg promjena intenziteta svjetlosti može promijeniti opaženu nijansu.
Precizniji model boja mogao bi imati značajnu primjenu u fotografiji, videoprodukciji, naučnoj vizualizaciji i tehnologijama prikaza slike. Bolje razumijevanje načina na koji ljudi uočavaju razlike među bojama može pomoći da ekrani, softver i naučni prikazi budu tačniji, pregledniji i bliži načinu na koji ljudsko oko zaista vidi svijet.