Navršilo se sedam godina od smrti Hatidže Mehmedović, predsjednice Udruženja Srebreničke majke, i majke koja se grčevito borila za istinu i pravdu. Umrla je na današnji dan 2018. godine, nakon teške i kratke bolesti na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu.
Hatidži su u genocidu ubijeni dvojica sinova Almir (18) i Azmir (21), muž Abdulah (44), dva brata i mnogi drugi članovi porodice. Živjela je sama 23 godine u naselju Vidikovac i svaki dan njenog života bio je borba za ubijene i žrtve genocida ali i preživjele. Dočekala je da ukopa sinove i muža u Memorijalnom centru Potočari.
,,Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život”, govorila je rahmetli Hatidža s velikim žalom i sjetom na ono što je Srebrenica nekada bila, a što je nakon genocida postala.
,,Srebrenica je nekad bila oaza života, ljudi su dolazili sa strane da žive ovdje. Danas je Srebrenica crna rupa čovječanstva. Jedan veliki otvoreni kabur. Toliko je ovdje toga učinjeno, toliko ljudi pobijeno, glavu su okrenuli od Srebrenice iako je bila zaštićena zona. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za ono što se dogodilo u Srebrenici. Rezultat svega što se dešavalo more je bijelih nišana i više od 10 hiljada ubijenih od 1992. do 1995. godine. Nama ne treba osveta, nego istina i pravda zbog budućnosti djece koja dolaze”, govorila je Hatidža i nadala se da će se nekada vratiti život u Srebrenici u njegovom punom kapacitetu.
Hatidžin odlazak ostavio je veliku prazninu, posebno za povratnike i one s kojima je dijelila muke i teškoće povratničkog života. Njena borba za pravdu i žrtve genocida, inspirirala je mnoge a u pomen na ovu heroinu napisane su knjige, snimljeni filmovi, crtani likovni radovi.
U znak sjećanja na Hatidžu Mehmedović u Novom Pazaru sagrađen je Plato Hatidža Mehmedović, ,,Hatidža" je naziv poeme bosanskohercegovačkog pjesnika Mileta Stojića koju je posvetio srebreničkoj majci. Stojićeva poema prevedena je na 19 jezika i pretvorena u knjigu, a njen cilj je pravda i pomirenje.
Srebrenica se svake godine sjeća Hatidže Mehmedović druženjem majki u Emmausovom centru za stara i iznemogla lica, koji nosi naziv po Hatidži, učenjem dove za njenu dušu u srebreničkim džamijama i drugim aktivnostima koje podsjećaju na Hatidžinu ulogu i značaj u društvu, koje je puno rana, boli i patnje.
Ukopana je u mjesnom mezarju u Bektićima u mjesnoj zajednici Sućeska kod Srebrenice.
Neka je rahmet njenoj plemenitoj duši.