Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u ovoj godini pokreće novu liniju produkcije. Direktorica Muzeja Šejla Šehabović u izjavi za Fenu je kazala da su odlučili da formiraju vlastiti videoarhiv.
"Dopunjavat ćemo njime postojeće muzejske zbirke, kako ne bismo ovisili isključivo o materijalima različitih TV produkcija (koji su također vrijedni). Ovaj smo dio našega rada nazvali 'Svjedoci'. Trudit ćemo se da proizvedemo sadržaj navedene vrste uz svaku zbirku koji elektronski obrađujemo i svaku novu izložbu na kojoj radimo. Kao primjer navest ću predstojeću izložbu pod nazivom 'Sve što je ostalo' koja je nastala u okviru digitalizacije muzejske zbirke 'Kamerni teatar 55'", kazala je Šehabović.
Ona je istakla da će zahvaljujući saradnji s Univerzitetom u Sarajevu volonterka, studentica Lejla Avdović u saradnji sa kustosicom Ifetom Lihić i uz veliku pomoć Zorana Lešića biti u prilici među arhivskim materijalima 1992. - 1995. pokazati i neke od snimaka svjedoka toga vremena.
"Posljednjih nekoliko dana u našem muzeju izgledaju kao filmski set. Mali dio snimljenog materijala, u kojem se pojavljuju Kaća Dorić, Miki Trifunov, Strajo Krsmanović, Ademir Kenović, Suada Kapić, Dubravka Zrnčić Kulenović i Srđan Jevđević, bit će pokazan na samoj izložbi 'Sve što je ostalo' koja će biti otvorena u četvrtak, 16. jula. Videoarhiv će obuhvatiti i druge svjedoke i njihove priče. Videomaterijali su nam posebno važni vezano uz pozorišno odjeljenje muzeja, najviše zbog toga što teatar, kao umjetnost trenutka, 'bježi' bilježenju. Želimo 'zaustaviti' vrijeme, da živi ljudi ostave uz svoj rad, i lično iskustvo umjetnosti", kazala je za Fenu direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović.
Izložba "Sve što je ostalo“ Lejle Avdović, nastala uz mentorstvo kustosice Ifete Lihić, biće otvorena u četvrtak, 16. jula u Muzeju Književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Izložba je rezultat višemjesečnog rada na reviziji, obradi i digitalizaciji Zbirke "Kamerni teatar 55". Polazeći od sačuvanih plakata, afiša, programa, fotografija, novinskih članaka i drugih arhivskih tragova, pratimo rad Kamernog teatra 55 tokom ratnog perioda, od 1992. do 1995. godine.
"Sve što je ostalo“ ne pokušava ponuditi potpunu historiju tog vremena. Umjesto toga, izložba se bavi onim što je sačuvano, ali i prazninama, prekidima i mogućnostima novog čitanja arhivske građe. Postavku čine i intervjui sa učesnicima i učesnicama, svjedocima i svjedokinjama rada Kamernog teatra 55, kao dijelom Video arhiva u nastanku.