Zubi stari milionima godina danas otkrivaju priču o svijetu u kojem su živjeli prvi preci čovjeka, ali i o promjenama koje su oblikovale njihov razvoj. Analizirajući fosilizovanu gleđ, naučnici su uspjeli rekonstruisati čitave ekosisteme, od gustih šuma do otvorenih savana.
Za razliku od kostiju koje se raspadaju, zubna gleđ ostaje očuvana milionima godina, čuvajući u sebi hemijske tragove hrane i vode koje su životinje unosile u mladosti.
Precizna metoda: Naučnici ispituju malu količinu praha sa gleđi kako bi otkrili hemijske potpise biljaka.
Vegetacijski obrasci: Različite biljke ostavljaju tragove na osnovu načina fotosinteze, što omogućava rekonstrukciju dominirajuće vegetacije određenog perioda.
Kolijevka čovječanstva: Analizom fosila iz oblasti Afar u Etiopiji, upoređene su promjene krajolika kroz milenije.
Rezultati pokazuju da je prije četiri miliona godina oblast Afar bila bogata rijekama, jezerima i šumama. Fosilni zubi tadašnjih životinja, poput žirafa i slonova, otkrivaju raznoliku ishranu lišćem i travom.
Međutim, prije dva do tri miliona godina došlo je do širenja otvorenih travnjaka usljed tektonskih procesa u Istočnoafričkoj riftnoj dolini. U tim uslovima opstale su samo vrste sposobne za prilagođavanje, poput konja koji su razvili zube za mljevenje tvrde vegetacije.
U ovom promjenljivom svijetu živjela je i "Lucy", pripadnica vrste Australopithecus afarensis. Analiza njenih zuba otkrila je ključni detalj:
Fleksibilnost: Nije se oslanjala isključivo na travu, već je jela voće, lišće i korijenje, zavisno od toga šta je bilo dostupno.
Evolucijski uspjeh: Ova sposobnost prilagođavanja ishrane bila je presudna za opstanak dok su rani ljudi počinjali hodati uspravno i koristiti kameno oruđe.
Ova istraživanja potvrđuju da su najveće šanse za opstanak imale vrste spremne na promjenu, pružajući uvid u put kojim je čovjek evoluirao do danas.