Nema mnogo pitanja važnijih od toga kako je nastao život na Zemlji, a nova studija možda je napokon dokazala da naše postojanje imamo zahvaliti padu meteorita na naš planet prije nekoliko milijardi godina, piše Telegraph.
Stručnjaci već dugo raspravljaju o tome kako se na Zemlji, samo jednoj od nekoliko triliona planeta nastalih u svemiru u njegovih 14 milijardi godina postojanja, uspio razviti život.
Jedna od glavnih teorija kaže da su ključni materijali koji čine DNK stigli na Zemlju iz svemira na meteoritu prije otprilike 3,5 milijardi godina kada je naš planet bio mlad i okovan vatrom.
Za to vrijeme je zbog haotičnog Sunčevog sistema koji je bio tek u nastaknu, naš planet neprestano bio na udaru meteorita i kometa, a moguće je da je barem jedan od tih udara sa sobom donio sastavne dijelove DNK.
Iako je ova teorija naišla na mnogo odobravanja, imala je jednu očiglednu manu: do sada su u svemirskim stijenama pronađene tek dvije od četiri glavne komponente DNK.
Međutim, nova analiza tri meteorita, koja je napravljena pomoću najsavremenijih metoda, uočila je dokaze o postojanju sve četiri komponente, čime je zapravo dokazano da se u svemiru doista nalaze svi potrebni dijelovi slagalice života.
Naučnici kažu da je moguće da su te osnovne sastojke na Zemlju donijeli meteoriti prije nego što je život počeo.
'Hemijski spojevi DNK mogli su nastati fotokemijskim reakcijama koje prevladavaju u međuzvjezdanom prostoru i kasnije se uklopiti u asteroide tokom formiranja Sunčeva sistema', navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications.
'Studija pokazuje da su raznolike meteoritske nukleobaze mogle poslužiti kao građevni blokovi DNK i RNA na ranoj Zemlji.'
Dvostruka spirala DNK jedna je od najpoznatijih hemikalija na svijetu i omogućuje izgradnju svih oblika poznatog života.
DNK se sastoji od dva lanca koji se prepliću jedan oko drugog poput beskrajne vrpce i povezani su u sredini prečkama nalik ljestvama napravljenima od dviju spojenih hemikalija.
Postoje četiri takve kemikalije: adenin, timin, citozin i gvanin, koje se najčešće označavaju slovima A, T, C i G i koje su poznate kao 'baze', a njihov raspored čini genom nekog pojedinca.
Redoslijed ove četiri baze kod svake osobe je jedinstven i određuje kod ličnosti, izgleda, zdravlja i svega ostaloga.
Prethodno su naučnici pronašli dokaze o postojanju gvanina i adenina u meteoritima, ali – unatoč intenzivnoj potrazi – nikada nisu uočili njihove komplementarne parove.
Tim japanskih istraživača sa Univerziteta Hokkaido, dobio je dva uzorka meteorita Murchison koji je pao u Australiji 1969. i po jedan uzorak iz meteorita Murray i Tagish Lake, koji su pali u SAD-u 1950. i Kanadi 2000. godine.
Komadi meteorita su smljeveni u fini prah i podvrgnuti vrlo osjetljivoj analizi koja je sposobna detektirati molekule na razini jedan prema bilion.
Ukupno je identificirano više od 30 hemikalija, uključujući sva četiri ključna sastojka DNK.
'S obzirom na to da su vanzemaljski materijali, uključujući meteorite, stizali na ranu Zemlju mnogo češće nego u današnje vrijeme, veliki broj ovih osnovnih parova baza možda je također došao na Zemlju u to vrijeme', kažu naučnici.
'Akumulacija ovih rijetkih molekula predstavlja značajne geohemijske događaje na ranoj Zemlji s atmosferom u kojoj vjerovatno dominiraju ugljični dioksid i dušik. Stoga očekujemo da su egzogeni parovi baza doprinijeli nastanku genetskih svojstava za najraniji život na Zemlji.'
