Neke TV serije traju toliko dugo da na kraju predvide budućnost. Kao u slučajevima Simpsona ili Family Guya, ova predviđanja ne samo da zahtijevaju godine da bi se dokazala tačnim, već njihova satirična priroda često služi kao zabavna zanimljivost. Ali šta se dešava kada su predviđanja jedne serije ujedno i osuda društva, a njihova tačnost nije zabavna, već depresivna?
Ono što se desi jeste serija „Years and Years“ (Godine i godine) u produkciji HBO-a, koja je obećala intenzivnu distopijsku stvarnost ako nastavimo donositi iste političke i kulturne izbore kao do sada. Svakim danom ova upozorenja djeluju sve važnije, uz sjajne izvedbe glumačke postave i pametan fokus na jednu porodicu, čija situacija čini seriju duboko bliskom gledaocu, piše Collider.
Dok mnoge distopijske serije, poput Black Mirrora, bacaju gledaoca u gotovu mračnu stvarnost bez mnogo konteksta, „Years and Years“ (koja na stranici Rotten Tomatoes ima ocjenu 89%) zauzima detaljniji pristup. Prati porodicu Lyons kroz period od 15 godina dok svijet polako tone u autoritarizam i desničarske, antiimigrantske sentimente.
Pokazujući proces koji stvara društvo prestravljeno jedni drugih, uz Emmu Thompson u ulozi Vivienne Rook, populističke političarke koja raspiruje strah i mržnju među običnim ljudima, serija otkriva kako se jedna sasvim obična porodica može lako raspasti.
Preko Muriel (Anne Reid), matrijarha porodice, porodica Lyons se okuplja pod jednim krovom, što izaziva sukobe oko njihovih neslaganja. Rory Kinnear igra Stephena, koji je možda najjasniji primjer ovog procesa: on se iz ljubaznog čovjeka pretvara u sljedbenika politike Vivienne Rook radi prilike da unaprijedi vlastitu karijeru. U sukobu je sa svojom principijelnom suprugom Celeste (T'Nia Miller) i sestrom Edith (Jessica Hynes), koja je politički ekstremista.
Serija pronalazi način da prizemlji ove krupne probleme. Stephenov brat Daniel (Russell Tovey) zaljubljuje se u Viktora (Maxim Baldry), ukrajinskog izbjeglicu, usred rastuće antiimigrantske klime. Najmlađa sestra, Rosie (Ruth Madeley), suočava se s finansijskom ranjivošću, predstavljajući običnog čovjeka čije borbe bivaju ignorisane u polarizovanom svijetu. Kako Vivienne Rook postaje moćnija i uvodi centre za pritvor migranata, podjele unutar porodice tjeraju ih da preispitaju svoje odnose i sebe same.
Kao populista koji postaje premijerka, Emma Thompson briljira i krade svaku scenu. Kada debatuje s drugim političarima, iz nje isijava harizma koja nadoknađuje njen očigledan nedostatak dokaza. Fokusira se na „zaštitu djece“ uvodeći uređaje koji isključuju svu elektroniku.
Iza zatvorenih vrata, njena fasada pada. Pred kamerama su joj oči sjajne, a ramena se kreću u ritmu koji projektuje samopouzdanje. Međutim, u privatnim razgovorima, ona hoda kao i bilo ko drugi, govori tiho, a kapci su joj teški. Tada zaista vidimo pravu Vivienne Rook, običnu osobu koja se nosi sa stresom svog posla, što stvara oštar kontrast i tjera nas da se zapitamo koliko je populističkog vikanja zapravo samo puka predstava.
„Years and Years“ će vam dati mnogo materijala za razmišljanje, bilo da se radi o tome kako je saosećanje političara prema ranjivima često samo prazna priča, kako populizam lako preuzima vlast, ili jednostavno o uživanju u dinamičnim izvedbama glumačkih veličina.