Netflix je možda ostvario svoje najveće uspjehe s žanrovskim serijama poput Stranger Things, The Witcher i Wednesday, ali lako je zaboraviti da je platforma prvo stekla popularnost zahvaljujući House of Cards, seriji koja je otvoreno i uznemirujuće prikazivala suvremenu politiku. Napraviti vrhunsku političku dramu postalo je izazovnije nakon kaotičnih događaja proteklog desetljeća, ali The Diplomat se pokazao kao uzbudljiv, lako “bingeable” triler koji prikazuje kulise donošenja velikih odluka. Ipak, sezona 3 otkriva određene slabosti koje mogu narušiti buduće priče. Čak i ako gluma ostaje na visokom nivou, serija ponekad prekoračuje granice vjerodostojnosti kada su u pitanju odluke onih na vlasti.
Prekid dinamike između Kate i Hala
The Diplomat prati novu američku ambasadorku Kate Wyler (Keri Russell), u složenom braku s ambicioznim političkim insiderom Halom (Rufus Sewell). Iako Kate želi koristiti svoju poziciju da učvrsti međunarodne saveze i spriječi konflikte, otkriva da je Hal možda koristi za ulazak u unutarnji krug Bijele kuće. Serija bolje prikazuje američku politiku nego međunarodne odnose, a treća sezona postaje nevjerovatna u načinu prikaza intriga i neznanja stranih službenika. Igra mačke i miša između Kate i Hala postaje predvidljiva, sugerirajući stagnaciju u razvoju njihove veze.
Najveći preokret u trećoj sezoni dolazi kada nova predsjednica Grace Hagen Penn (Allison Janney) treba imenovati novog potpredsjednika nakon što je njen prethodnik, predsjednik William Rayburn (Michael McKean), iznenada umro od srčanog udara. Hal je planirao situaciju u kojoj bi Kate zauzela željenu poziciju, pa oboje ostaju šokirani kada Penn izabere njega. Ova situacija stavlja Kate i Hala na istu poziciju prvi put u seriji, što bi teorijski moglo zbližiti njihov odnos, ali zapravo stvara pukotinu u braku, koja dovodi do Kateine afere s britanskim novinarom Callumom Ellisom (Aidan Turner), koji se ispostavlja kao špijun. Čak i za seriju koja se oslanja na koincidencije, ovo je previše proturječno.
Najbolje dijelove serije čini kada Kate i Hal dijele zajednički cilj, ali se ne slažu u metodama. Hal je spreman kršiti etičke i pravne granice da postigne rezultat, dok Kate smatra da bi takvi postupci mogli stvoriti opasne presedane. Raskid njihove veze nije zanimljiv narativni smjer jer serija ne namjerava od Hala napraviti pravog negativca, čak i ako podržava neke Pennine planove. A Katein odnos s Ellisom djeluje nevjerovatno; ne samo da je malo vjerojatno da bi se brzo zaljubila u nekog drugog, nego i činjenica da je Ellis tajni agent djeluje klišeizirano. Flashbackovi koji pokazuju kako su se Hal i Kate upoznali podsjećaju koliko je snažna kemija između Russell i Sewella, dok dinamika s Turnerom nedostaje.
Nevjerodostojna međunarodna politika
The Diplomat je kod američke publike privukao pažnju jer paralelno prati događaje u predsjedničkim izborima, ali prikaz britanske vlade postaje karikatura. Premijer Nicol Trowbridge (Rory Kinnear) djeluje kao “labud koji vrijeđa sve”, iako na početku njegova direktnost i nespretnost djeluju zanimljivo. Njegova neosjetljivost i impunitet na unutarnju kritiku više ne djeluju vjerodostojno. Ruski likovi u seriji također djeluju pretjerano i gotovo komično.
Plan Penn i Hala da ukradu rusku nuklearnu bombu dodatno pomjera seriju prema žanru špijunaže i akcije, iako serija najbolje funkcioniše kroz inteligentne dijaloge likova. Iako ideja da je Kateina povjerenje prekršeno predstavlja intrigantan zaplet, tempo serije je prebrz za realističnu političku zavjeru. Svaka sezona završava značajnim cliffhangerom, ali serija će s vremenom izgubiti ritam ako se isključivo oslanja na šok-faktor. Budući da je serija već obnovljena za četvrtu sezonu, postoji nada da će se vratiti realističnijem i uzbudljivom stilu koji ju je učinio fenomenom.