Najduže što ruski vojnik može preživjeti nakon izlaska iz podzemnog cjevovoda, prema riječima onih koji ih love, jeste svega jedan sat, dok najčešće ne dožive ni toliko. Kako prenosi Kyiv Independent, u zapovjednom centru u Harkivskoj oblasti ukrajinski oficiri svakodnevno prate zbivanja na ratištu.
Na modernom bojištu, koje dronovi čine smrtonosnim za svakoga ko se kreće po otvorenom prostoru, ruska vojska je pronašla rješenje u podzemlju. Sistem napuštenih sovjetskih plinovoda pretvoren je u zaštićenu rutu kojom se vojnici pokušavaju infiltrirati duboko iza ukrajinskih linija.
Međutim, bezbjednost cjevovoda vodi ih samo do određene tačke. Ukrajinska brigada Khartija već mjesecima vodi neprekidnu borbu, nadzirući izlaze iz cijevi i eliminišući ruske vojnike čim se pojave na površini. Primarni cilj ruskih snaga je Kupjansk, strateški važan grad s ključnim cestovnim i željezničkim čvorištem, udaljen svega 40 kilometara od ruske granice.
Posljednjih godinu dana ruski vojnici koriste četiri napuštena plinovoda koji se spajaju u dva preko rijeke Oskil, a među njima je i plinovod Šebelinka–Ostrogožsk, prvobitno izgrađen u sovjetsko vrijeme.
Višemjesečno puzanje i stravični uslovi u cijevima
Cijevi kroz koje se vojnici kreću imaju promjer od svega 1 do 1,2 metra, što znači da vojnici moraju puzati 15 kilometara kako bi dosegli ukrajinske linije.
Prema navodima komandanata brigade Khartija, neki vojnici provode mjesece unutra čekajući da se nakupi dovoljno ljudstva i opreme za napad. Rusija za ove specifične operacije navodno koristi specijalizovane jedinice pod nazivom "Veterani", u kojima se uglavnom nalaze ljudi s rudarskim iskustvom.
Uslovi unutar plinovoda opisuju se kao potpuni pakao. Vojnici u cijevi ulaze s oružjem koje je selotejpom zalijepljeno za njihova leđa kako ga ne bi izgubili tokom dugotrajnog puzanja.
Ruski nezavisni medij Astra objavio je snimak u kojem jedan vojnik opisuje atmosferu unutar cijevi, navodeći da su se desetine vojnika ugušile, počinile samoubistvo ili preminule u stanju panike i delirijuma. Uprkos jezivim gubicima, ova taktika je u septembru prošle godine donijela privremeni rezultat kada su se ruske trupe uspjele infiltrirati u sjeverna predgrađa Kupjanska, nakon čega je uslijedio ukrajinski protivnapad koji ih je odbacio.
Borba s nevidljivim neprijateljem
Ukrajinske jedinice opisuju odbranu od ovakvih napada kao neprekidnu igru mačke i miša. Bespilotne letjelice neprekidno prate zone oko plinovoda, a čim se na izlazu pojavi vojnik, slijedi udar drona nakon kojeg se rupa zatrpava.
Glavni problem za odbranu predstavlja činjenica da je same plinovode pod zemljom gotovo nemoguće trajno uništiti vazdušnim napadima, jer ruski vojnici, u slučaju oštećenja, jednostavno prokopaju novi prolaz oko uništenog dijela.
Dodatnu prepreku za ruske snage tokom proljeća donijele su obilne kiše koje su djelimično poplavile cijevi, što je puzanje učinilo još težim. Ipak, ukrajinski komandanti ističu da su u međuvremenu zatvorili određene ključne tačke, da sada mnogo bolje razumiju rute kretanja i tačno znaju na kojim mjestima trebaju čekati pojavljivanje protivničkih vojnika na površini.