Ko su Ronan Lynch i Hugh Hourican, to zna gotovo svako u Dublinu - i vrlo mnogo ljudi u čitavom svijetu. Čak i ako ne znaju njih, znaju pubove koje oni vode: Ronan vodi pub The Swan (Labud), Hugh The Boar's Head (Veprova glava). Utoliko su oni najpoznatiji - kako se sami nazivaju; publican Irske. Zapravo naziv takvih gostionica širom Irske i Velike Britanije uopće ne potječe od neke engleske ili galske riječi.
Pub dolazi od latinske riječi publicus, javnost, javno mjesto i oduvijek su bili mjesto javnog okupljanja.
Tako je bilo očito od pamtivijeka i trajalo je - sve do ove godine. Njihovi - i baš kao ostalih otprilike 7.200 pubova u Irskoj su zatvoreni već skoro deset sedmica. Prema posljednjim planovima irske vlade trebaju i ostati zatvoreni sve do 10. augusta, piše DW.
Slična sudbina je zadesila barove i gostionice širom svijeta i makar su izrazito popularni, Hugh Hourican nam kaže: "Mi smo bili prva mjesta koja su prestala raditi našom vlastitom voljom kad je ovo počelo i bit ćemo posljednji koji ćemo ponovo početi raditi."
Zahvaljujući decenijama marketinške kampanje pivovare Guinness (sada u vlasništvu britanske kompanije Diageo), u međuvremenu u čitavom svijetu ima barem isto toliko "pravih" irskih pubova koliko ih ima u samoj Irskoj - vjerovatno čak i više. Ponekad se u ti pubovi u svijetu jedva da imaju sličnosti s irskim originalom, ali baš institucija irskog puba je razlog poslovnog uspjeha i samo je još povećala popularnost pubova koje jednostavno "mora" posjetiti svaki turist koji ikad dođe u Irsku.
"A sad ste tu sam-samcat"
Ma koliko novca potrošeno i truda uloženo, kopija irskog puba uvijek će ostati tek kopija. Najbolji primjer je baš Ronanov The Swan: smješten u Aungier Street u samom srcu Dublina je gostionica još od 1660. godine. Obnovljena je u kasno doba kraljice Viktorije 1897. i od onda je zapravo jedva nešto promijenjeno u uređenju. Lynchova porodica ga je preuzela još 1937. i Ronanu je još uvijek čudno kad uđe u svoj pub:
"Uđem i čitavo mjesto je prepuno. Tu je uvijek gužva. Gužva je od 11 ujutro do kasno uvečer. A sad ste tu sam samcat. Suludo. To su čudna vremena biti vlasnikom puba", kaže Ronan.
Povrh svega toga, ugostitelji imaju i još jedan veliki problem: šta da učine s pivom kojeg su uskladištili, ali kojeg nikad nisu stigli prodati? I Hugh i Ronan su zatvorili vrata onaj vikend prije proslave svetog Patrika (17. marta), glavne irske proslave gdje se u pubovima inače popije pravo jezero piva. Naravno da su se pravovremeno opskrbili dovoljnom količinom, ali deset sedmica kasnije sve te bačve čekaju da ih pokupi pivovara. Sudbina tog piva je tužna: najvećim dijelom će završiti kao napoj za (četveronožne) životinje ili kao gnojivo. Jer tu su i smjernice EU-a koje nalažu reciklirati što više otpada bilo koje vrste.
Kako nam objašnjava njemački stručnjak za pivo Marc Oliver Huhnholz, pivo u zatvorenim bačvama može stajati barem tri, možda i do devet mjeseci - ali u frižideru. Ali mnogi pubovi su ih isključili kako još ne bi trebali plaćati i za struju, tako da to pivo od marta više nije prikladno za piće.
To su već goleme količine: u Velikoj Britaniji je tako ostalo stajati oko 70 miliona pintova (1 pint je 0,568 litara, dakle 40 miliona litara) piva, u SAD još daleko više. Samo pivovara Guinness je ostala sjediti na oko 250 hiljada bačvi svog, inače tako traženog piva.
Strah od "nove normalnosti"
Na sreću po gostioničare kao što su Hugh i Ronan, mnogi prodaju točeno pivo na komisiju tako da će platiti samo ono što će prodati. Pivovare su brzo prihvatile činjenicu kako prodaje jednostavno nema, a čak su im ostavili i nešto više vremena da plate dug od prodanog piva prije nego što je izbila pandemija.
Ali makar ih je ovo zatvaranje moglo koštati još više, Hugh i Ronan su još više zabrinuti što ih čeka u budućnosti i kako će to izgledati u augustu kad će smjeti otvoriti svoja vrata. Kažu nam kako vlada Irske još nije uopće odredila pravila koja bi tada trebala vrijediti, osobito kad je riječ o minimalnoj udaljenosti između gostiju.
Ronan trenutno i predsjedava Udruženjem licenciranih gostioničara (LVA) i kaže nam kako pokušavaju izvojevati od vlade pravilo kako gosti moraju biti udaljeni jedan metar jedan od drugog, ne dva metra. "Jedan metar nam daje šansu da preživimo. Ali čak i tako, pravila će značiti da će pubovi biti smjeti puni sa tek 30, 40% gostiju koje bi inače imali."
Hugh nam objašnjava da im se već i tako jedva isplati raditi zbog troškova koje će imati: "Ako vrijedi to pravilo o udaljenosti, moram sam stati na ulazna vrata, jednog tipa staviti za šank, moju ženu među goste, jednog tipa za šankom na baru u gornjem spratui jednog tipa u kuhinju. To znači da ću imati pet ljudi koje ću morati plaćati, ali samo 35 gostiju koje ću smjeti primiti u pub."
"Želimo sigurnost i nas i gostiju"
Gostioničari se slažu kako čak ne tih pet mjeseci prisilne pauze, nego bi ta pravila mogla natjerati mnoge pubove u bankrot. "Tu će biti još mnogo žrtava", zlokobno kaže Hugh. Naročito se boji za sudbinu pubova koji ne žive od lokalnih gostiju, nego ovise o turistima. U nekim pubovima su i po 90% gostiju zapravo turisti - i pitanje je kad će oni doći.
Ronan se slaže kako će ova kriza biti golem izazov za tradicionalne, "prave" irske pubove. Ali i on nam kaže kako nije bilo druge nego u pandemiji zatvoriti vrata. Sad pažljivo traži i gleda snimke pubova i gostionica širom svijeta - posebno u Kini - da vidi kako su drugi ugostitelji riješili problem "nove normalnosti".
"Pubovi u ovoj zemlji donose 2,4 milijarde eura u blagajnu Irske, a tu se radi o 50.000 radnih mjesta ili čak više od toga. Ali moramo raditi na pravilima koja će ljudima dati sigurnosti tako da se osjećaju sigurni kad opet dođu u pub."
"Neće se dogoditi da ćemo otvoriti gostionice i nadati se najboljem. Moramo poduzeti prave mjere kako bi zaštitili i goste i naše osoblje. Moramo naći izlaz da dobijemo ljude nazad u pub", kaže Ronan. S tim se slaže i njegov kolega:
"Ljudi vole ići u pub, jedva čekaju da se vrate. Ali mi im moramo pružiti prave okolnosti da bi to mogli učiniti."
