Samo nekoliko koraka od užurbane vreve Stare Havane, Esteban Garcia besposlen stoji u tihoj prodavnici cigara, gledajući u prazne police od mahagonija iza teških staklenih vrata. „Nismo dobili pošiljku već mjesec dana“, kaže menadžer prodavnice, koji je želio ostati anoniman.
Prije pandemije, Garcia je isporuke vrhunskih Habanos cigara, brendova poput Romeo y Julieta, Montecristo i vodeće marke Cohiba, dobijao tri puta mjesečno. Posljednjih godina isporuke su se usporile na jednom mjesečno, a u posljednje vrijeme ni to više nije sigurno.
Dok Sjedinjene Američke Države uvode de facto naftnu blokadu ostrva, kubanska industrija cigara suočava se sa svojim najvećim izazovom do sada.
Blokada pogađa proizvodnju
Od početka godine, vrlo malo nafte je ušlo na Kubu. Država se uobičajeno oslanja na uvoz za skoro 60 posto svojih potreba, ali situacija se promijenila u januaru kada je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio carinama svakoj zemlji koja isporučuje fosilna goriva Kubi, te naredio Venecueli da potpuno obustavi isporuke.
Energetska kriza je direktno pogodila uzgoj duhana. Oko 50 posto polja u regiji Pinar del Rio zavisi od sistema za navodnjavanje koji rade na struju. Nedostatak goriva otežava transport osušenih listova u Havanu, a česti nestanci struje parališu rad u fabrikama gdje se cigare ručno motaju.
Prihodi rekordni, ali radnici na rubu egzistencije
Uprkos problemima, duhan ostaje glavni izvozni proizvod Kube. U 2024. godini vlada je prijavila rekordne prihode od skoro 827 miliona dolara. Razlog za to je drastičan rast cijena. Primjera radi, jedna Cohiba Siglo VI cigara u Španiji danas košta 105 eura, dok je početkom 2022. koštala oko 38 eura.
Međutim, radnici taj rast ne osjete. Elena Herrera (56), koja cigare mota već 16 godina, zarađuje oko 6.000 kubanskih pezosa mjesečno – što je svega 12 dolara. „Situacija je teška. Nemamo struju, gas, vodu ni hranu“, kaže Elena, koja zbog nestašice goriva svaki dan pješači četiri kilometra do kuće.
Kraj kubanske cigare?
Stručnjaci upozoravaju da se puni efekti naftne blokade tek očekuju, jer premium cigare često odležavaju tri do pet godina prije prodaje. Dok Kuba smanjuje izvoz (sa 93,9 miliona komada u 2018. na 50 miliona u 2024. godini), konkurenti poput Nikaragve i Dominikanske Republike jačaju svoje pozicije na tržištu.
Iako će zbog prestiža uvijek biti onih koji su spremni platiti visoku cijenu, dugoročna održivost industrije je pod velikim znakom pitanja zbog masovnog odlaska radne snage i ekonomskog kolapsa koji radnici opisuju kao gori od onog iz devedesetih godina.