Policijska uprava dužna je za svaki prijavljeni slučaj nasilja izaći na lice mjesta odmah po primljenoj prijavi.
Ovo se navodi u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U zakonu piše - 'policijska uprava je dužna'. Kada je u pitanju ubijena 41-godišnja Elma Godinjak, koju je brutalno pretukao, a zatim upucao monstrum Tarik Prusac, istom su bile određene mjere zabrane prilaska. Mjeru je odredio, po zakonu, Općinski sud Sarajevo, a o svemu je obavješteno i Tužilaštvo KS i nadležna policijska stanica, koja je i dužna kontrolisati određene mjere prilaska.
Njenoj porodici nije nikakva utjeha
Međutim, u cijeloj ovoj priči, ponovo je zakazao sistem. Ubica Prusac je povukao obarač, prije toga pretukao Elmu, koja ga je prijavila za nasilje, ali su je sistem i država ubili!
Njenoj porodici nije nikakva utjeha što je Sud odredio mjeru zabrane prilaska, ako ista mjera nije ispoštovana da kraja. A da jeste, ne bi se desio novi femicid. I mediji ne bi ponovo pisali o istom. Evo šta piše u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH.
U članu 25 navodi se tačno šta je svrha zaštitnih mjera.
"Svrha zaštitnih mjera je otklanjanje opasnosti po fizički i psihički integritet žrtve nasilja i sprečavanje ponavljanja nasilja otklanjanjem stanja i uvjeta koji mogu uticati ili poticajno djelovati da učinilac ponovno izvrši radnje nasilja, navodi se u zakonu.
Evo šta se navodi u članu 28 istog zakona. Ovaj član se odnosi na zabrana približavanja žrtvi nasilja. Ova vrsta zabrane bila je na snazi u slučaju Prusca.
"Zaštitna mjera zabrana približavanja žrtvi nasilja može se izreći učiniocu nasilja ako postoji opasnost da bi ponovo mogao izvršiti nasilje ili ako bi prisutnost učinioca nasilja u blizini žrtve stvaralo žrtvi visok stepen duševne patnje koja onemogućava normalne aktivnosti žrtve, navodi se u zakonu.
I istom zakonu, tačnije članu 28 stav 4 se navodi i slijedeće.
"Nadzor nad izvršavanjem zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja može se vršiti putem elektronskog nadzora kretanja!"
Osim toga, kada je u pitanju zakon, mjera određuje su trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti duže od tri godine.
I tu onda dolazimo do drugog, ključnog problema, a to je obaveze nadležnih organa da prate poštivanje mjera zaštite.
Radi se o članu 42.
"Organi nadležni za izvršenje izrečene zaštitne mjere navedene u rješenju o izricanju zaštitne mjere dužni su redovno pratiti izvršenje mjere, sačiniti i dostaviti nadležnom sudu izvještaj o njihovom izvršenju u roku koji odredi sud, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana izricanja zaštitne mjere, te predložiti obustavu, produženje ili zamjenu mjere drugom propisanom mjerom, kada to smatraju potrebnim".
U zakonu se precizno i navodi:
"Organ nadležan za izvršenje zaštitne mjere, kao i policijska uprava, dužni su odmah po saznanju o neizvršenju ili kršenju izrečene mjere podnijeti prijavu nadležnom tužilaštvu.
Suština ovoga teksta je da zakon, postoji, da je nedorečen jeste, ali se jasno predviđa ko je šta trebao uraditi. Istina, Godinjak je odbila svjedočiti protiv supruga, ali to ne opravdava cijeli sistem da provodi kontrolu mjera i da je zaštiti.
Osim toga, Prusac je zaposlenik zaštitarske agencije, o čemu je Raport pisao još na dan ubistva. Zločin je počinio iz službenog pištolja koji je po zakonu i procedurama morao ostaviti nakon što je taj dan završio s poslom i isti zaključati u poseban sef.
Ovdje je odgovornost i na firmi u kojoj je radio. Kako je osoba koja je 2016.godine prijavljena za nasilje nad majkom i bratom, a pri tome i osuđen, radila ovaj posao i imala dodir s oružjem. Kako je, sve i da je kazna nakon što je istekla i izbrisana, dobio dozvolu za nošenjem i rukovođenjem vatrenim oružjem, ako je ranije bio osuđen. To je policijski organ za izdavanje dozvola morao znati, bez obzira što ista važi deset godina.
Kako je Prusac, koji je važio za nasilnu osobu, a sve zaštitarske kuće su dužne svake dvije godine uposlenike slati na obavezan sistemtski pregled, prošao isti. Ko mu je dao ljekarsku dozvolu da je psihički zdrav. Da stvar bude gora, zaštitarska kuća u kojoj je radio, tek nakon što je u medijima vidjela informaciju da je ubio suprugu, prijavila je nestanak službenog pištolja!
Prusac, je s druge strane, od 8. aprila ove godine imao je sudsku zabranu prilaska supruzi Godinjak.
I ovdje je zakon jasan po pitanju držanja oružja. U članu 21 Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo jasno stoji:
"Lice iz stava (1) ovog člana kojem je oružje povjereno može ga koristiti i njime rukovati samo za vrijeme obavljanja poslova u objektu, odnosno na prostoru na kome se obavlja djelatnost i pravcu kretanja transporta koji obezbjeđuje. a u vremenskom periodu dok se oružje ne koristi, čuva se na bezbjednom mjestu tako da pristup tom oružju ne mogu imati neovlaštena lica”.
Nije ostavio službeni pištolj
U prevodu, Prusac je mora, a nije ostavio službeni pištolj. Policija koja je vodila računa o zaštitnim mjerama, Sud i Tužilaštvo KS koji su o tome imali izvještaj, morali su znati da je lice uposlenik zaštitarske agencije i da ima pristup naoružanju.
"Pravna lica i poduzetnici iz stava (1) ovog člana, izdaju posebnu potvrdu licu kome povjeravaju oružje i o tome su dužni obavijestiti nadležnu policijsku upravu, navodi se u zakonu.
Svi su morali, a desilo se. Novo ubistvo, novi femicid. I dok se mi bavimo ispranim frazama, nijedna više, sistem i država su ponovo zakazali.
Prusac jeste monstrum, ali je očito bio van svake kontrole. Osuđivan, presuđen za nasilje. I kao takav, imao je pištolj.