Zapljena tankera s naftom uz obalu Venecuele, koju je izvela administracija Donalda Trumpa, predstavlja jedan od najdramatičnijih obrata u vojnoj kampanji pritiska protiv venecuelanskog diktatora Nicolása Madura.
Ukrcavanje na stranu brodicu neuobičajen je potez i proširuje američku operaciju koja je već obilježena napadima na više od 20 čamaca u Karipskom moru i Tihom okeanu, a za koje administracija tvrdi da su prevozili narkotrafikante.
Preliminarni izvještaji sugeriraju da je akcija američke obalske straže, uz podršku mornarice i policijskih agencija, izazvala manje pravnih i ustavnih pitanja nego napadi na čamce i Trumpove sve otvorenije prijetnje vojnim djelovanjem na teritoriji Venecuele.
Plovilo, tanker Skipper, zaplijenjeno je u međunarodnim vodama i prevozilo je venecuelansku sirovu naftu, rekao je visoki američki zvaničnik. Savezni sudija ranije je izdao nalog za njegovu zapljenu zbog navodnih veza s terorističkim grupama koje podržava Iran.
Ipak, način na koji je Trump s očiglednim zadovoljstvom objavio preuzimanje broda, te video koji je objavila državna tužiteljica Pam Bondi – na kojem američko osoblje konopcem silazi na palubu iz helikoptera – naglašavaju političku važnost ovog trenutka.
Uz svoju karakterističnu sklonost dramatizaciji, Trump je novinarima rekao da su SAD zauzele „ogroman tanker, vrlo velik, zapravo najveći ikada zaplijenjen“.
Iako ovaj tanker možda nije direktno povezan s trenutnim obračunom između Trumpa i Madura, njegova zapljena će se posmatrati u kontekstu masovnog američkog mornaričkog raspoređivanja u Karipskom moru – što je dio očiglednog pokušaja da se Maduro prisili na odlazak ili motiviše njegova unutrašnja struktura da ga svrgne.
Šta je u igri za Trumpa i Venecuelu
Milioni Venecuelanaca željeli bi Madurov odlazak nakon mračnih godina pod autoritarnim režimom koji je zemlju gurnuo u siromaštvo, represiju i masovni egzodus stanovništva.
Stoga se kontroverza u Washingtonu oko Trumpovih namjera u Venecueli manje odnosi na to da li bi Madurov odlazak bio koristan – a više na to da li američki predsjednik djeluje zakonito. Kritičari strahuju da Trump priprema još jednu dugu, rizičnu spoljnu intervenciju, dok opet demonstrira nekontrolisanu izvršnu moć.
Najviše pravnih pitanja tiču se napada na navodne narkotrafikante u Karipskom i Tihom okeanu, koji su ubili 87 ljudi. Administracija insistira da su ti napadi zakonito korištenje vojne sile protiv „narko-terorista“ koji prijete američkoj nacionalnoj sigurnosti. Ali Venecuela se ne smatra glavnom rutom za krijumčarenje fentanila u SAD, uprkos tvrdnjama administracije. Organizacije za ljudska prava upozoravaju da napadi na čamce krše prava žrtava na pravičan proces i predstavljaju državno odobrena pogubljenja.
Jedan od tih napada, izveden 2. septembra, izazvao je optužbe demokrata i aktivista za ljudska prava da je riječ o ratnom zločinu, jer je uključivao i naknadni udar koji je navodno ubio preživjele iz prvog američkog napada.
Demokrate pojačavaju pritisak na ministra odbrane Petea Hegsetha da Kongresu preda snimke napada. Trump je u jednom trenutku rekao da nema ništa protiv toga, ali je kasnije porekao da je to izjavio.
Vijest o zapljeni tankera i rastuća misterija oko „dvostrukog udara“ dolaze u trenutku kada je još nejasno šta Trump želi u Venecueli. S obzirom na simboličku težinu američkih pomorskih snaga – među kojima je i najnapredniji nosač aviona na svijetu, USS Gerald R. Ford – svaki ishod koji ne dovede do Madurovog pada bio bi udar na američki kredibilitet i Trumpov prestiž.
Trump u međuvremenu upozorava da bi udari na „narko-lokacije“ na kopnu mogli početi uskoro. Ali u intervjuu za Politico odbio je govoriti o vojnoj strategiji, rekavši samo da želi da se venecuelanski narod „dobro tretira“ i „poštuje“.
CNN je u srijedu objavio da administracija radi na planovima za scenario u kojem Maduro padne. Kritičari povlače paralele s američkim promašajima nakon smjene režima u Iraku 2003. godine. Neki analitičari strahuju da bi Venecuela mogla skliznuti u nasilje i haos, ali situacija se ipak ne može upoređivati sa poslijeratnim Bagdadom.
U još jednom potezu koji bi mogao povećati pritisak na Madurov režim, opoziciona liderka María Corina Machado dramatično je napustila skrivanje i otputovala u Oslo, gdje je njena kćerka ranije preuzela Nobelovu nagradu za mir u njeno ime.
Madurova vlada upozorila je da bi se njeno napuštanje zemlje smatralo bjekstvom. Njeno pojavljivanje u Evropi moglo bi otvoriti nova polja djelovanja za Trumpovu administraciju.
„Potpuno normalno“, kaže bivša američka obavještajka
Zapljena tankera Skipper izvedena je na osnovu sudskog naloga vezanog za raniju aktivnost prevoza sankcionisane nafte iz Venecuele i Irana, objavila je tužiteljica Pam Bondi na X-u. Navela je da su u akciji učestvovali FBI, Carinske i imigracione službe, Obalska straža i Ministarstvo odbrane.
Zapljena će se sigurno u regionu tumačiti kao upozorenje drugim kapitenima da rizikuju ako ukrcavaju naftu u Venecueli ili plove njenim vodama, kao i kao udarac „sjenovitoj floti“ tankera koja prevozi sankcionisanu naftu za zemlje poput Irana.
Venecuela posjeduje neke od najvećih rezervi sirove nafte na svijetu, a ilegalna prodaja ključni je izvor prihoda režima. I Trumpove i Bidenova administracije održavale su višestruke slojeve sankcija zbog Madurovog gušenja demokratije.
Vlada u Caracasu osudila je zapljenu, tvrdeći da je ona razotkrila stvarne motive američke kampanje pritiska. „Nije riječ o migracijama. Nije riječ o narkoticima. Nije riječ o demokratiji. Nije riječ o ljudskim pravima. Oduvijek je bilo riječ o našem prirodnom bogatstvu – našoj nafti, našoj energiji, resursima koji pripadaju isključivo venecuelanskom narodu“, navodi se u saopćenju.
Beth Sanner, bivša visoka zvaničnica američke obavještajne zajednice, izjavila je za CNN da je zapljena „apsolutno normalna“ u nastojanju da se spriječi transport sankcionisane nafte. „Ranije smo željeli zaplijeniti ovakve tankere, ali nismo imali dovoljno resursa u regionu“, rekla je.
Demokrate u Kongresu ne žele prihvatiti ništa vezano za Venecuelu bez provjere.
Upitana na CNN-u da li su SAD sada bliže ratu s Venecuelom, kongresmenka Chrissy Houlahan odgovorila je: „Kako ne bismo bili bliže ratu kada spuštamo naše vojnike konopcima iz helikoptera na civilne tankere pod zastavom druge države? To je definitivno eskalacija.“
Dodala je da bi, ukoliko Trump želi promijeniti režim vojnom silom, morao dobiti ovlaštenje Kongresa — iako ona smatra da to ne bi bilo u američkom interesu.
Lider demokratske manjine u Senatu Chuck Schumer kazao je da je Trumpova retorika toliko kontradiktorna da je nemoguće znati njegove stvarne namjere. „Predsjednik Trump iznosi toliko različitih izjava, u toliko različitih smjerova, da jednostavno ne znate o čemu on zapravo govori“, rekao je. „Ako bi Maduro jednostavno pobjegao, svima bi to odgovaralo.“ Ali je dodao: „Ne možete reći ’podržavam ovo ili ono’ kada je Trump potpuno nepredvidiv.“
Kao i u mnogim stvarima u Trumpovom drugom mandatu, postoji vrlo mala javna transparentnost o njegovim ciljevima, koji često zavise o njegovim ličnim impulsima. Trump cijeni nepredvidivost. Nije ni pokušao objasniti Amerikancima zašto se toliko američkih vojnika nalazi na brodovima uz venecuelansku obalu niti šta bi skupa operacija trebala postići.
Ako bi Trump uspio srušiti Madura i prevesti Venecuelu ka demokratiji, mogao bi to predstaviti kao veliki politički uspjeh. Također bi ojačao svoj cilj da vrati američki utjecaj širom zapadne hemisfere – što je u skladu s njegovom nedavno objavljenom strategijom nacionalne sigurnosti. Čini se da se radi o pokušaju da se Latinska Amerika preoblikuje u njegov MAGA model, ali i o tradicionalnoj američkoj strategiji suprotstavljanja kineskom i ruskom utjecaju u regionu.
Ali historija pokazuje da čak i u najtežim okolnostima, diktatorski režimi građeni desetljećima često nadžive pritiske izvana. Madurova vlada često se opisuje kao višeslojna kriminalna struktura čiji ključni članovi imaju ogroman finansijski interes u očuvanju vlasti. A iako mnogi izvana polažu nade da će Trumpov pritisak dovesti do uspona legitimnih demokratskih lidera Venecuele, ništa nije zagarantovano.
Ipak, zapljena tankera dodatno je pojačala pritisak na Madura — i gurnula Trumpa dublje na put prema mogućem sukobu u koji ulaže sve više ličnog političkog kapitala.