Na današnji dan, 07.09.2008. godine otišao je Dino Dvornik. Danas, na isti dan biće sahranjen i Bora Đorđević. Usudio bih se kazati, da su oba živjeli i otišli prerano i u strahu da ne budu prosječni! Oba su živjeli u šestoj brzini i silovito, o čemu najbolje govori njihova muzička ostavština.
„Preslušala sam puno Dvornikove muzike. Tako veliki umjetnik, ima tako sjajan bend, a tekstovi su mu tako duboki“ ovako je o pokojnom Dini govorila Angela Puxi, njemačka muzička zvijezda koja je na kraju i snimila u svojoj verziji Dininu pjesmu „Pelin i med“.
Na pitanje „ko je Dino Dvornik?“ najlakše je odgovoriti „kralj funka u ex YU“!
Sticajem okolnosti, raznih prilika i neprilika, u životu sam upoznao nekoliko „kraljeva“ , svaki u svojoj branši, i mogu vam reči da biti „kalj“ i nije tako kraljevski kao što se sa strane čini!
Uglavnom, kada govorimo o Dini, samo rijetki entuzijasti i romantičari voljni su sagledati i pričati o tome koja je cijena biti „kralj“ bilo čega, a pogotovo neke „novotarije“ kao što je funk! Realno, funk nikome u Jugoslaviji nije bio ni u primisli dok se nije pojavio u Dininoj glavi.
A koliki je bio „kralj“ možda najbolje i govori činjenica da su već nakon objave prvog albuma „Dino Dvornik“ splitska djeca, prstom pokazukući na njegovog oca, pokojnog Borisa Dvornika, legendu ex Yu glumišta, dakle, prstom upirala i govorila „eno oca Dine Dvornika“!!!
Lično za mene, Dino Dvornik bio je Josipa Lisac u muškoj koži!
Pojavio se sredinom osamdestih i nije mario za „kritičare“, te je uvijek imao svoju viziju muzike.
Baš kao i Josipa Lisac!
Naravno da mogu i znam, ali naprosto ne volim, sjetiti se velikih muzičara kroz suhoparne i „kritičke“ osvrte na njihovu muziku, već volim kroz crtice i anedgdote iz njihovih života, tako ću se evo danas sjetiti uspomene na Dinu.
Krajem 20. stoljeća i početkom 21. u Tešnju je radila diskoteka „Paradiso“. Kroz nju je prodefilovalo sve i svašta sa muzičke scene. Npr. sjećam se gostovanja u toj diskoteci Severine kada je pjevala za par stotina maraka, prijevoz, hranu i spavanje. Možda je interesantno, po nju je u Zagreb otišao „vozač“ iz Tešnja, čovjek je fakultetski obrazovan, ali tada je bio „vozač“, a ona „pjevačica“.
Danas su oboje, hvala Bogu, uspješni! Severina je zvijezda, a tadašnji „vozač“ danas je direktor jedne od najvećih naftnih kompanija u BiH!
Uglavnom, jedne večeri bio je zakazan koncert Dine Dvornika. Baš tada je Dino odlučio da se riješi svih poroka! Koncert je dogovoren u tri intervala po 45 minuta pjevanja – 30 minuta pauze. I tako izađe Dino u pratnji benda i odradi prvi blok od 45 minuta. To je toliko bilo nemoguće za slušati da je određeni broj publike napustio koncert.
Po završetku prvog bloka prilazi njemu vlasnik diskoteke i kaže „Slušaj, nemoj mi to raditi! Ako nisi sposoban pjevati trebao si mi javiti i ja bih angažovao DJ-a i sve ok! Došao bih drugi put. Čovječe vodiš me u propast!“
Odgovara njemu Dino „Prijatelju, ponesi mi bocu graševine i biće sve ok!“
Donosi konobar Dini bocu graševine i tada sam prvi i jedini put vidio da je neko iskapio bocu vina u jednom cugu!
Nakon toga, u drugom i trećem bloku, Dino Dvornik je razvalio! Publika je bila na nogama, u deliriju, a Dino je otpjevao možda i jedan od najboljih koncerata u karijeri!
Ponovo se vraćam na početak ovog sjećanja.
Nije lako biti kralj i nije to baš toliko kraljevski kao što se čini!
U sjećanje na kralja funka, 20.08.1964. – 07.09.2008.
