Novi alati u nauci često otključavaju nova otkrića. Zato, kada nova vrsta nedestruktivne tehnologije postane šire dostupna, neizbježno je da će planetarni naučnici isprobati njene mogućnosti na nekim od najdragocjenijih uzoraka koje posjeduju, meteoritima. Upravo to se dogodilo s jednim od najpoznatijih vanzemaljskih kamenova na svijetu, koji je pod novim skenerima otkrio tragove drevne vode, potvrđujući teorije o vlažnoj prošlosti Crvene planete.
Meteorski kamen u novom svjetlu
Riječ je o meteoritu službenog naziva Northwest Africa (NWA) 7034, ali daleko poznatijem po nadimku „Crna ljepotica“ (Black Beauty). Pronađen je 2011. godine u pustinji Sahari, a njegovu posebnu vrijednost dodatno naglašava porijeklo.
To je komad Marsa koji je pao na Zemlju, najvjerovatnije nakon snažnog udara asteroida u površinu Crvene planete prije pet do deset miliona godina. Sastavljen je od materijala starog oko 4,48 milijardi godina, što ga čini jednim od najstarijih poznatih marsovskih uzoraka u Sunčevom sistemu.
Njegova vrijednost leži u činjenici da je riječ o „breči“, stijeni sastavljenoj od različitih vrsta očvrsnutih fragmenata, zbog čega predstavlja svojevrsnu „misiju povratka uzoraka u jednom kamenu“. Nažalost, dosadašnja istraživanja zahtijevala su da naučnici režu, drobe ili otapaju dijelove ovog prirodnog remek-djela kako bi analizirali njegov hemijski sastav.
Svaki takav postupak nepovratno je uništavao dragocjeni materijal. Međutim, zahvaljujući napretku tehnologije, danas je moguće zaviriti u njegovu unutrašnjost bez ijednog reza.
Tehnologija koja „vidi“ kroz kamen
Tim koji je predvodila Estrid Naver s Tehničkog univerziteta u Danskoj primijenio je dvije vrste kompjuterizirane tomografije (CT) kako bi na nedestruktivan način ispitao Crnu ljepoticu.
Prva metoda je rendgenska tomografija (X-ray CT), poznata iz medicine, koja je izuzetno efikasna u otkrivanju gustih i teških materijala poput željeza ili titanija.
Druga, rjeđe korištena metoda, jeste neutronska tomografija (Neutron CT). Ona umjesto rendgenskih zraka koristi neutrone za prodiranje kroz objekat. Neutroni lakše prolaze kroz guste materijale i, što je ključno, izuzetno su osjetljivi na vodik, jednu od osnovnih komponenti vode.
Upravo je kombinacija ove dvije tehnike omogućila revolucionarno otkriće skriveno unutar meteorita.
Skriveni džepovi drevne marsovske vode
Analizom malog, prethodno poliranog uzorka veličine nokta, skeneri su otkrili nešto što je premašilo očekivanja. Unutar meteorita uočeni su takozvani „klastovi“, geološki termin za sitne fragmente stijena uklopljene u veću stijenu.
Iako se za postojanje klastova u Crnoj ljepotici znalo decenijama, nova tehnologija otkrila je posebnu vrstu koja do sada nije bila dokumentovana na ovaj način.
Riječ je o klastovima željeznog oksihidroksida bogatim vodikom (H-Fe-ox). Ovi grozdovi činili su oko 0,4 posto zapremine testiranog uzorka. Iako se to može činiti kao mala količina, hemijska analiza pokazala je da upravo ti sićušni dijelovi stijene sadrže i do 11 posto ukupne količine vode u uzorku.
Sam meteorit ima procijenjeni udio vode od oko 6.000 dijelova na milion (ppm), što je izuzetno visoka vrijednost za planetu koja je danas gotovo potpuno suha.
Potvrda o „plavom“ Marsu
Ovo otkriće pruža direktan dokaz o postojanju tečne vode na površini ili unutar kore Marsa prije više milijardi godina. Оvo nadopunjuje i potvrđuje nalaze koje je prikupio rover Perseverance u krateru Jezero, iako Crna ljepotica potiče iz sasvim drugog dijela Marsa. Ta veza pokazuje da je voda vjerovatno bila široko rasprostranjena na ranom Marsu, a ne ograničena na izolovana područja.
Ovi nalazi ukazuju i na postojanje hidrotermalnih sistema, okruženja koja se na Zemlji često povezuju s nastankom života, još prije 4,45 milijardi godina. Istraživači se nadaju da će se ista nedestruktivna tehnika moći primijeniti i na buduće uzorke koje će misije donijeti s Marsa, omogućavajući nam da bez uništavanja dragocjenog materijala otkrijemo još više tajni o vodenoj prošlosti našeg planetarnog susjeda.