Dok se veliki centri bore sa osnovnim uslovima, u Ilijašu raste projekt koji ruši rekorde. Sa 250 aktivnih članova, što čini nevjerovatnih 1% ukupnog stanovništva općine, ŠF „Tempo“ postala je najmasovniji sportski kolektiv u Bosni i Hercegovini u odnosu na broj stanovnika.
Razgovarali smo sa Kenanom Buzom, koordinatorom i trenerom škole, o desetogodišnjem putu od skromnih početaka do statusa baze za reprezentativne selekcije.
Od tri trenera do najmodernijeg stadiona u državi
Sve je počelo 2016. godine. Grupa mladih i ambicioznih sportista krenula je u avanturu sa jasnom vizijom, ali u nimalo idealnim uslovima.
„Krenuli smo sa dva-tri trenera, bilo je jako teško. Infrastruktura je bila na oskudnom nivou. Međutim, kako smo se mi razvijali, tako je uporedo išlo i ulaganje Općine u infrastrukturu. Danas Ilijaš ima možda i najmoderniji stadion u državi. Imamo tribinu koja ispunjava visoke standarde, pomoćni teren sa vještačkom travom i reflektorima, te najsavremenije svlačionice,“ ističe Buza.
Jedinstveni u BiH: Fudbalski vrtić za najmlađe
Danas u školi radi šest trenera sa 250 dječaka raspoređenih u 12 grupa (do uzrasta U-15). Ono što ih izdvaja od ostalih je specifičan pristup najmlađima kroz rad na motorici.
„Ponosni smo na naš 'fudbalski vrtić' za djecu od 3 do 5 godina. To nema niko u državi. To je inicijalna grupa gdje se djeca prvi put susreću sa sportskim aktivnostima. Ne radi se tu samo fudbal; fokus je na razvoju motoričkih sposobnosti i svijesti djeteta. To je temelj koji se gradi za te godine,“ objašnjava Buza.
Problem koji guši bh. fudbal: Zimi se igra „drugi sport“
Iako Ilijaš ima odlične uslove, Buza se osvrnuo na probleme sa kojima se susreću škole fudbala u BiH, naročito u kantonu Sarajevo i u RS-u.
„Najveći problem je infrastruktura. Djeca koja inače igraju '11 na 11', u zimskom periodu moraju u sale. To su dva različita sporta! Kad pređete sa velikog terena u malu salu, vi zapravo trenirate nešto sasvim drugo. Mi u Ilijašu imamo problem sa prostorom jer smo ogroman kolektiv, ali nam je i dalje puno lakše i bolje nego klubovima iz Sarajeva.“
Sponzorska borba: „Svi vuku za rukav“
Kada je riječ o finansijama, situacija u manjim mjestima je izazovna. Sponzora je malo, a konkurencija za svaku marku je ogromna.
„Danas su sponzori problem jer ih svi svakodnevno vuku za rukav – i sport i kultura. U Ilijašu nemamo ni 10 sponzora za sve kolektive zajedno. Sarađujemo sa BH Telecomom kroz njihove projekte, ali tu je ogroman broj aplikanata. Ipak, uz podršku partnera kao što su BH Pošta i BH Telecom, te kroz organizaciju fudbalskog kampa Dinama iz Zagreba za BiH, nastavljamo našu misiju,“ zaključuje Buza.
Kroz deset godina rada, ŠF „Tempo“ je postala više od kluba – oni su porodica koja ne samo da uči djecu prvim koracima s loptom, već gradi karakterne i društveno odgovorne ljude na koje će Ilijaš sutra biti ponosan.