Studija, koja prati utjecaj digitalnih tehnologija na mentalno zdravlje djece i adolescenata, otkriva da gotovo trećina djece do 11. godine razvija obrasce kompulzivnog korištenja ekrana. Kod te djece zabilježena je značajno veća vjerojatnost pojave anksioznosti, depresije i suicidalnih misli u odnosu na vršnjake koji koriste tehnologiju umjerenije i bez ovisničkih simptoma.
Imamo sve više dokaza da nije ključno koliko djeca provode vremena pred ekranima, već kako ih koriste', izjavila je autorica studije Yunyu Xiao, docentica na Weill Cornell Medicine/NewYork-Presbyterian. 'Naš fokus mora se pomaknuti s generičkih ograničenja vremena na prepoznavanje ovisničkih obrazaca.'
Ekran nije neprijatelj, ali ovisničko ponašanje jest
Naučnici su analizirali podatke iz američke Adolescent Brain Cognitive Development Study, najveće dugoročne studije razvoja dječjeg mozga u SAD, koja je započela 2016. U ovoj fazi obrađeni su podaci 4.285 djece koja su imala 9 ili 10 godina na početku praćenja, prenosi Financial Times.
Do četvrte godine istraživanja, gotovo 18 posto djece izjavilo je da su imala suicidalne misli, dok je više od pet posto prijavilo suicidalna ponašanja. Djeca s izraženim i rastućim ovisničkim obrascima korištenja mobitela, društvenih mreža i videoigara imala su 1,5 puta veći rizik od razvoja ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem.
Naučnici upozoravaju da se negativni ishodi ne povezuju nužno s količinom vremena provedenog pred ekranom, već s vrstom i intenzitetom ponašanja – čežnjom djeteta za ekranom, nemogućnošću prestanka korištenja te utjecajem na san, školske obveze i društvene odnose.
'Naše istraživanje sugerira da bi se politike trebale udaljiti od općenitih ograničenja vremena provedenog pred ekranom i umjesto toga usredotočiti na prepoznavanje i suzbijanje ovisničkih obrazaca ponašanja', izjavila je Yunyu Xiao, glavna autorica studije i docentica na Weill Cornell Medicine/NewYork-Presbyterian univerzitetu.
'To dovodi u pitanje prevladavajući narativ prema kojem je više vremena pred ekranom automatski štetno. Mi smo, naprotiv, otkrili da je ključna razlika u tome kako djeca koriste tehnologiju – ne koliko.'
Roditelji bez alata u digitalnom svijetu dizajniranom za odrasle
Daisy Greenwell, suosnivačica kampanje Smartphone Free Childhood iz Velike Britanije, kaže da su roditelji prepušteni sami sebi u pokušaju da zaštite djecu od sadržaja i algoritama koji nisu dizajnirani s njihovim razvojem na umu.
'Roditelji su u nemogućoj poziciji – pokušavaju zaštititi djecu u digitalnom svijetu koji je osmišljen za odrasle, a na raspolaganju su im samo kompleksne, često neučinkovite roditeljske kontrole', rekla je Greenwell. 'Vrijeme je za sistemske mjere koje će djeci omogućiti zdraviji razvoj, bez algoritama koji potiču ovisnost.'
Profesorica Lisa Henderson s Univerziteta u Yorku ističe da je studija 'kritična i pravodobna', posebno u kontekstu sve veće prisutnosti ekrana u svakodnevnom životu djece. 'Moramo razumjeti šta se tačno događa u mozgu djeteta kad se razvije ovisnički obrazac digitalnog ponašanja. Poremećaji spavanja, primjerice, mogli bi biti ključna karika u toj vezi', dodaje Henderson.