Rijetka rukopisna verzija Šekspirovog Soneta 116, koju je otkrila dr. Leah Veronese, otkriva kako je ova slavna pjesma politički preradila i pretvorena u muzičku kompoziciju tokom Engleskog građanskog rata.
Dr. Leah Veronese sa Odsjeka za engleski jezik Univerziteta u Oksfordu pronašla je rijetku rukopisnu verziju Šekspirovog Soneta 116, sakrivenu unutar pjesničke zbirke iz 17. stoljeća. Rukopis je pronađen među papirima Eliasa Ashmolea (1617–1692), poznatog rojaliste i osnivača Ashmolean muzeja. Ovo je tek drugi poznati rukopisni primjerak ovog soneta koji je ikada identificiran.
Dr. Veronese došla je do otkrića tokom istraživanja za svoj doktorat u Bodleianskoj biblioteci u Oksfordu. Sonet se nalazi u tzv. “miscellaniji” – rukopisnoj zbirci književnih radova različitih autora, što je bio uobičajen način dijeljenja poezije u ranom modernom periodu. Rukopis sadrži i nekoliko pjesama koje je Ashmole napisao lično.
Pogrešno identificiran i decenijama zanemaren
Dr. Veronese je pojasnila:
„Dok sam listala rukopis, pjesma mi je odmah djelovala kao neobična verzija Soneta 116. Kada sam pogledala u katalog (koji je prvobitno sastavljen u 19. stoljeću), pjesma je opisana, ne netačno, kao ‘o postojanosti u ljubavi’ – ali Šekspir se nigdje ne spominje. Mislim da je kombinacija dodatnog uvodnog stiha ‘Self-blinding error seize those minds’ i izostanka Šekspirovog imena u opisu glavni razlog zašto je ova pjesma ostala neprepoznata kao verzija Soneta 116 sve ove godine.“
Ono što ovu verziju čini posebno fascinantnom jeste način na koji je pjesma adaptirana. Sonet se nalazi među politički nabijanim djelima – zabranjenim božićnim pjesmama i satiričnim tekstovima o burnim događajima ranih 1640-ih. U ovom rukopisu, sonet je preradila i komponovao Henry Lawes. Iako kopija sadrži samo tekst, muzička verzija se čuva u knjizi pjesama u Javnoj biblioteci u New Yorku. Pjesma ima sedam dodatnih stihova, a promijenjeni su i uvodni stihovi i završni dvostih. Prvobitni početak:
Let me not to the marriage of true minds
Admit impediments; love is not love
Which alters when it alteration finds
…promijenjen je u:
Self-blinding error seize all those minds
Who with false appellations call that love
Which alters when it alterations finds
Višeslojno značenje: Ljubav i lojalnost
Iako dodatni stihovi mogu imati praktičnu funkciju – da pjesma duže traje kada se pjeva – u kontekstu Engleskog građanskog rata, oni se mogu tumačiti i kao apel na vjersku i političku lojalnost.
Dodatni stihovi su dvosmisleni, ali kad se čitaju unutar zbirke jednog rojaliste, okruženi rojalističkom poezijom, dobijaju snažnu političku konotaciju. Na taj način, sonet se transformira iz razmišljanja o romantičnoj ljubavi u snažnu političku poruku. Važno je napomenuti da je javno izvođenje pjesama bilo zabranjeno tokom republikanskog režima. Mnogi muzičari, uključujući Henryja Lawesa, preživjeli su taj period izvodeći pjesme potajno, u privatnim domovima.
Ovaj tekst nam ne donosi samo novi primjer kako je Šekspir bio čitan tokom građanskog rata, već i kako su njegova djela politički reinterpretirana i prilagođena tadašnjim društvenim okolnostima.
Profesorica Emma Smith, profesorica Šekspirovih studija na Univerzitetu u Oksfordu, izjavila je:
„Ovo uzbudljivo otkriće pokazuje da arhivi još uvijek nisu iscrpljeni kada je riječ o Šekspiru i njegovom ranom recepcijskom kontekstu. ‘Let me not to the marriage of true minds’ danas je jedan od njegovih najpoznatijih soneta, ali se čini da u njegovo vrijeme nije bio naročito popularan. Dok su se drugi soneti često prepisivali i citirali, o ovom je postojao samo jedan prethodni zapis. Ono što je dr. Veronese uspjela pokazati svojim istraživanjem jeste kako se ovaj sonet interpretirao unutar rojalističke političke misli – što je velika razlika u odnosu na njegovo današnje korištenje na vjenčanjima!“