Nije život samo četiri godine fotelje pod dupetom. Trebala bi to shvatiti Stranka demokratske akcije kojoj je naređena akcija u Mostaru kako bi nabrijala birače i neprestanim zatezanjem stvari uz Neretvu odradila kampanju lokalnim mišićima za više razine.
S jedne strane SDA tvrdi kako će drugi ''izazvati samo dodatnu nestabilnost i dodatno opteretiti odnose'', a u Mostaru čine sve da se ionako poljuljani grad zaljulja još više i suživot pretvaraju u teret. Barem onima koji nasjedaju na predizborne krikove i trikove.
Radikaliziranje
Tvrdi SDA u papiru kojim je odlučila da u izborni ring za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine uđe Bakir Izetbegović da je "potrebno kroz dijalog ... rješavati sva otvorena pitanja ... te frustracija i zahtjeva koje oba naroda imaju"
A onda odbijaju dijalog i frustriraju i one koji nisu bili frustrirani. Otvorena pitanja zatvaraju i s vječitim partnerom, kojem sve ovo ide na ruku, natežu situaciju do usijanja i oživljavaju još jednu epizodu netrpeljivosti u koju se uključuju i politike, i mediji, i maštoviti botovi, i oni besposleni koji čekaju da im stranka da posao i kojima je neko utuvio u glavu da je jedina sposobnost odanost prizemnim politikama jedne stranke.
Jedan visokopozicionirani član ove stranke u jednom je ozbiljnom razgovoru jednom ozbiljnom čovjeku rekao kako se situacija u Mostaru mora radikalizirati radi izbora i da će se sve primiriti nakon što se proglase izborni rezultati i SDA u Mostaru ostane tamo gdje jest, a na višim razinama zajaši na mjesta kojih se morala odreći u jednom mandatu.
Takvom politikom, otvorenim stvaranjem neprijateljstava i produbljivanjem rovova između plitkih odnosa, ne misli stranka prepuna navodnih stratega da šteti građanima Mostara i da zbog svojih prizemnih ciljeva i visokih želja da se na velika vrata vrate u vlast zagorčavaju nabrijanom retorikom ionako nimalo sladak život žitelja uz Neretvu.
Zatrovanje
Kaže SDA da se želi vratiti u vlast, a onda odbija sudjelovati u vlasti tamo gdje vlada pa kao rješenje za svoje probleme vide u nedolasku na sjednice, ne misleći pri tome da su glasove dobili kako bi se borili a ne kako ne bi dolazili na posao.
Zatrovanje u Mostaru je otišlo toliko daleko da je i direktorima kulturnih ustanova rečeno da budu nekulturni i da ne dođu na sjednice Gradskog vijeće gdje su morali opravdati svoje izvještaje o radu onima koji su ih osnovali i dali im gradski novac da ga troše u svojim programima.
Zatrovanje u Mostaru je otišlo toliko daleko da je jedna nogometna utakmica pretvorena u poligon za frustracije, vrijeđanja i topovske udare koji su u mostarsku noć poslali poruku da je politika uspjela prodati pod bubrege sve nezadovoljnom stadu samo da bi utabala teren za krugove na glasačkim listićima. Jer, više nema iksa.
Tako je umjesto nogometnog praznika, umjesto mažoretkinja i podmladaka nogometnih klubova, pehar kupa okruživao veliki broj policije, a sva priča se svela na visoku politiku koja je pala nisko da niže ne može.
Nogomet je prestao biti nogomet, a simboli prerasli u znakove mržnje i inata.
Novi neprijatelj
SDA, nakon što je Milorad Dodik na trenutak posrnuo u obračunu s Trojkom pa opet postao nedodirljiv, treba novog, provjerenog neprijatelja i u nedostatku ideja s visoke razine, potrošena u likovima koji su dovoljni sami sebi kad pjene o navodnim patriotizmima a ustvari barataju inatima, spušta lopticu za Opće izbore na lokalnu, mostarsku priču.
Mrcvarenja sa zgradom kazališta i kostima o kojima nisu brinuli kad su iskapane i bacane u otpad na mjestu jednog tržnog centra, mrcvarenje s gradskim parkom koji bi trebao biti park, a ne osvojeni teritorij preko nečijih kostiju, i priča o katastru koju niko ne razumije pa ni oni koji je prepričavaju, treba premjestiti za stolove na kojima se dogovara, a ne u političke rovove u kojima niko ni za koga sluha nema, a svako za svakoga oraha u džepovima.
Za to vrijeme, trube na sva zvona kako su blokade sjednica antipatriotski činovi i kako je krčmljenje raznih proračuna specijalnost sadašnje vlasti, a onda sama ne dolazi na sjednice i blokira preduzeće kad se otkrije da se ruka u blagajnu uvlači dublje nego što bi smjela.
Zbog toga je i razjedinjeno jedva ujedinjeno preduzeće i slika o jedinstvenom gradu pocijepana na dvoje jer su se mostarske metle podijelile po predznacima samo zato jer se nekome nije svidjela kontrola novca.
Oni nas napadaju
Stvar je jednostavna. Barem bi to trebali znati veliki politički stratezi. Treba sjesti i pričati i ne treba smatrati da su birači priglupe ovce koje ne vide da se vatre pale samo da bi se nečija dupeta grijala sljedeće četiri godine.
Vječitom partneru SDA ovime čini veliku uslugu i ne treba HDZ BiH raditi nikakvu kampanju. Politika ''oni nas napadaju a mi se kao branimo'' prolazi još uvijek kod onih koji, na obje strane, sve gledaju bez ikakve šire slike.
Oni koji malo bolje gledaju život oko sebe vidjet će da nema svađe u životnim stvarima, da nema galame oko neke tvornice ili strategije za demografiju, socijalu, bolje školstvo i normalniji grad. Galami se o našima i vašima gdje je važan samo njihov plaćeni i pretplaćeni položaj i mogućnost da u ime skupo plaćenog a jeftino prodanog patriotizma mogu ne dolaziti na posao.
Sve se svelo na meko pod dupetom i beskrupuloznu borbu onih kojima građenje odnosa i zidanje suživota ništa ne znači ako oni na račun toga neće omastiti brk. A to je valjda patriotizam.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta