Naš veliki umjetnik Safet Zec (82) povukao se iz javnosti jer priprema čak tri izložbe. Kako nam je rečeno on je sada u kreativnoj fazi i velikom poslu.
Sigurno je da publika s nestrpljenjem očekuje Zecove izložbe, a on je prošlog mjeseca u sarajevskom ateljeu priredio internu izložba "Čovjek u bijeloj košulji", gdje su dominirali portreti glumca Mikija Trifunova, pokojnog Dragana Jovičića, pisca Mileta Stojića, pjevača Bože Vreće i drugih.
"Za mene su bjeline same po sebi dramatične"
"Zašto bijela košulja? Ona, po meni egzistira u dva smjera- košulja kao košulja sa svom svojom bjelinom, bogatstvom nabora, volumenom svjetla, a onda naravno odjevni predmet kojim "pokrivam" ličnosti koje pravim iz više razloga. Imao sam potrebu da napravim figuru Dragana Jovičića kao žal za njegovom preranim odlaskom. Prosto sam žurio da ga naslikam i tako dam spomen tom sjajnom glumcu. Portret Mikija Trifunova je prelijepa studija jedne glumačke ličnosti, kada gledam ovu sliku imam osjećaj kao da govori tekst. Božo Vrećo je zanimljiva ličnost, a i fizički ima posebnu strukturu, rekao bih da je spektakularan. Za mene su bjeline same po sebi dramatične, svjetlosne, a posebno su lijepa tijela i boje tijela koje nose tu bjelinu. "Čovjek u bijeloj košulji" je tražena i nađena vizuelna harmonija jer je bjelina neutralna u širokoj skali boja", objasnio je tada Zec.
Najavio je da će opus "Čovjek u bijeloj košulji" sa nekoliko desetina djela, uskoro biti predstavljen i široj javnosti.
"Suze i molitva"
Zecova izložba slika "Suze i molitva", koja je ljetos otvorena u sarajevskoj VIjećnici povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici izazvala je veliko zanimanje.
Na izložbi su predstavljeni dijelovi njegovih ciklusa “Suze”, “Molitva”, “Egzodus” i “Zagrljaji”, koji kroz snažan vizuelni izraz svjedoče o ljudskoj patnji, gubitku i dostojanstvu žrtava.i, a ostalo sve prihvatim bez razmišljanja o tome kakve je namjere... Uopće se ne bavim tuđim namjerama, nego svojim progresom.