Slovenska ishrana bila je jednostavna, zasitna i puna iznenađenja koja danas zaboravljamo.
Sloveni su nekad jeli ono što su mogli uzgajati, uloviti ili sakupiti u prirodi. Njihova ishrana bila je jednostavna, ali izuzetno zasitna i praktična. Kaše, povrće, meso, riba i hljeb činili su osnovu jelovnika, dok su mnoge namirnice bile rezervisane za zimu - soljene, sušene ili kiseljene.
Salo – omiljeni saveznik zime
Salo je bilo jedno od najcjenjenijih namirnica. Soljeno, dimljeno, prženo ili dodavano u pite, bilo je neizostavno u slovenskoj kuhinji. Iako su ga prvi solili Rimljani, Sloveni su ga učinili svakodnevnim dijelom ishrane.
Pihtije – jelo od ostataka koje je postalo specijalitet
Nastale u Rusiji, pihtije su služile za očuvanje mesa. Kasnije su obogaćivane povrćem, začinima, pa čak i voćem. Iako se u Evropi rijetko sreću, kod Slovena su bile omiljene.
Heljda – kraljica slovenskih kaša
Heljda je bila neizostavna. Kuhana, pržena, dodavana u supe i pite, bila je prisutna na svakom stolu. U zapadnim zemljama koristi se kao stočna hrana, dok je kod Slovena bila dragocjena.
Sušena riba – praktična užina za teške dane
Sloveni su sušili ribu kako bi je sačuvali za zimu. Iako je u Evropi smatrana hranom siromašnih, za Slovene je bila ukusna i dugotrajna užina.
Luk – više od začina, zaštitnik zdravlja
Crni luk se jeo u velikim količinama – sirov, kuhan, pržen. Bio je glavni izvor vitamina zimi i često se koristio kao samostalno jelo.
Šta Sloveni nisu jeli?
Namirnice poput krompira, paradajza, kukuruza i suncokretovog ulja nisu postojale u slovenskoj ishrani jer su stigle tek kasnije, u 18. vijeku.