Ugljikohidrati su često na lošem glasu, iako su neizostavan dio zdrave i uravnotežene ishrane. Naravno, postoji velika razlika između cjelovitih žitarica i industrijski prerađenih namirnica. Dok prerađena hrana donosi prazne kalorije, cjelovite žitarice tijelu osiguravaju energiju, vlakna i važne nutrijente.
Iako su smeđa riža i kvinoja dugo vladale listama zdrave ishrane, jedna namirnica koja je stoljećima bila zapostavljena ponovo je u centru pažnje nutricionista amarant.
Zašto je amarant poseban?
Iako se tehnički smatra sjemenom (pseudozitarica), amarant ima nutritivne osobine slične cjelovitim žitaricama, ali uz značajne prednosti:
Kompletan protein: Izuzetno je bogat proteinima i sadrži sve esencijalne aminokiseline, uključujući lizin, koji je inače rijedak u žitaricama.
Prirodno bez glutena: Idealan je izbor za osobe s intolerancijom na gluten ili celijakijom.
Mineralna bomba: Odličan je izvor kalcija, željeza, magnezija i folne kiseline.
Bogatstvo vlakana: Zbog visokog udjela vlakana dugo održava osjećaj sitosti i pomaže probavi.
Drevni narodi, poput Asteka i Inka, smatrali su amarant svetom biljkom i nazivali ga „hranom besmrtnosti“. Savremena nauka potvrđuje njihovu intuiciju. Nutricionistkinja Kerry Torrens proglasila ga je najzdravijom žitaricom, stavljajući ga ispred zobi, smeđe riže, pa čak i kvinoje.
Kako koristiti amarant u ishrani?
Amarant ima blag, orašast ukus i veoma je svestran. Možete ga pripremati na razne načine:
Kao kašu: Idealna zamjena za zobenu kašu za doručak.
Kao „kokice“: Zrno se može zagrijati na suhoj tavi dok ne „pukne“, odlično kao grickalica ili dodatak jogurtu.
U pekarstvu: Amarantovo brašno je izvrsno za bezglutenske hljebove, palačinke i kolače.
U salatama: Kuhano zrno daje teksturu salatama, a mladi listovi amaranta (ako ih pronađete) imaju prijatan, blago sladak ukus.
Kombinovanje: Odlično se slaže s drugim žitaricama, naročito sa smeđom rižom, čime se dobija kompletan nutritivni profil.