Otrovna gljivica koja stoji iza kletve Tutankamonove grobnice mogla bi pomoći u borbi protiv raka, otkrili su naučnici. Aspergillus flavus, buđ pronađena u zapečaćenim grobnicama, može izazvati smrtonosne probleme s disanjem ili alergijske reakcije kod osoba sa oslabljenim imunitetom.
Smatra se da je djelimično odgovorna za smrt nekoliko osoba koje su ušle u grobnice, uključujući i Tutankamonovu 1923. godine, kao i grobnicu poljskog kralja Kazimira IV Jageloviča 1973. godine.
Sada su naučnici otkrili da su njene smrtonosne spore pogubne i za leukemiju te se nadaju da će uskoro započeti s testiranjem na životinjama, prije nego pređu na ljude.
„Priroda nam je dala ovu nevjerovatnu apoteku, na nama je da otkrijemo njene tajne“, rekla je Cherry Gao, vanredna profesorica hemijskog i biomolekularnog inžinjerstva na Univerzitetu Pensilvanija.
„Gljivice su nam dale penicilin. Ovi rezultati pokazuju da još mnogo lijekova iz prirodnih izvora tek treba da otkrijemo“, dodala je.
Miruje stoljećima, pa se aktivira kad se „uznemiri“
Aspergillus flavus može mirovati stoljećima i ponovo se aktivirati tek kada se „uznemiri“. Poznato je da raste na žitaricama, koje su često stavljane u grobnice kao grobni prilozi.
Nakon što su arheolozi otvorili Tutankamonovu grobnicu, niz preranih smrti među članovima tima za iskopavanje, uključujući smrt lorda Karnarvona, britanskog pokrovitelja iskopavanja, Geogrea Jaya Gulda, finansijera, i Artura Meisa, egiptologa – podstakao je glasine o faraonovoj kletvi. Ali, stručnjaci su kasnije pretpostavili da je moguće riječ o gljivici koja je hiljadama godina mirovala.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka, desetak konzervatora ušlo je u grobnicu Kazimira IV u Poljskoj, a njih deset umrlo je u roku od nekoliko sedmica. Kasnija istraživanja pokazala su da je grobnica sadržavala Aspergillus flavus.
Molekule asperigimicini
U novoj studiji, naučnici su proučavali desetak sojeva Aspergillusa kako bi vidjeli proizvode li išta što bi moglo poslužiti kao lijek. Otkrili su snažne molekule za borbu protiv raka koje su nazvali asperigimicini.
Čak i bez ikakve modifikacije, asperigimicini su pokazali snažan medicinski potencijal protiv ćelija leukemije.
Asperigimicini su se pokazali jednako efikasni kao i citarabin i daunorubicin – dva lijeka koja se već desetljećima koriste za liječenje leukemije.
Daljim eksperimentima istraživači su otkrili da asperigimicini djeluju tako što ometaju proces dijeljenja ćelija raka.
„Ćelije raka se nekontrolisano dijele. Ovi spojevi blokiraju stvaranje mikrotubula, koji su ključni za dijeljenje ćelija“, pojasnila je dr Gao.