Zahvaljujući sporom obrtanju Zemlje, koja se okreće brzinom od oko 1670 kilometara na sat, mjesta koja su jednako udaljena od ekvatora trebalo bi da primaju približno istu količinu sunčevog zračenja. Međutim, stvarnost je, naravno, daleko složenija.
Novo istraživanje koje je podržala NASA, zasnovano na podacima sa satelita CERES (Clouds and the Earth’s Radiant Energy System), pokazuje da se sjeverna hemisfera zapravo postepeno 'zamračuje' u odnosu na južnu hemisferu, i to bi moglo predstavljati ozbiljan problem dok svet pokušava da ublaži posljedice klimatskih promijena, navodi 'PopularMechanics'.
Tim naučnika koji predvodi Norman Loeb iz NASA-inog Langley Research Centera u Virdžiniji otkrio je da sjeverna hemisfera gubi više zračne energije nego južna. To znači da 'gornja' polovina planete upija više svjetlosti, ali reflektira manje, pa iz svemira izgleda tamnije. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu PNAS.
Ova razlika utiče na količinu svjetlosti koju planeta apsorbira i ponovo emitira u svemir kao infracrveno (dugotalasno) zračenje. Uobičajeno, okeanske struje prenose energiju sa južne na sjevernu hemisferu i tako održavaju ravnotežu. Međutim, zbog promjena na površini Zemlje, posljednjih dvadeset godina te struje više nisu u stanju da nadoknade taj disbalans.
"Pojava tamnjenja sjeverne hemisfere u odnosu na južnu povezana je sa razlikama u interakciji aerosola i zračenja, promjenama reflektivnosti površine i količine vodene pare", navode autori studije. "Način na koji oblaci reagiraju na ovaj neravnomjerni odnos imat će važan uticaj na buduće klimatske procese".
Nestanak leda i oblaka dodatno ubrzava zagrijevanje
Jedan od ključnih uzroka ovog procesa je albedo, odnosno – sposobnost površine Zemlje da reflektira sunčevu svjetlost. Najupadljiviji primer je arktički morski led, čije brzo topljenje zamjenjuje visoko reflektirajuće površine (snijeg i led) tamnijim površinama poput kopna i morske vode koje upijaju više svjetlosti. Time se povećava zagrijevanje tla, što je glavni razlog zašto se polarni regioni zagrijavaju četiri puta brže od ostatka planete.
Drugi važan faktor su oblaci, koji također reflektiraju dio sunčeve energije. Istraživanja pokazuju da se količina oblaka, posebno niskih, smanjila u posljednjim decenijama. Dodatni paradoks je u tome što bi jedan od razloga mogao biti i manje zagađenje, sjeverna hemisfera danas emitira manje aerosola nego ranije. Ti sitni čestice zagađenja zadužene su za formiranje oblaka, pa njihovo smanjenje znači i manje oblaka.
U izvještaju američke NOAA iz 2024. godine navodi se da je smanjenje emisija u pomorskom saobraćaju moglo ubrzati klimatske promjene, jer je dovelo do manjeg broja reflektujućih 'tragova brodova' u oblacima. Naravno, to ne znači da bi više zagađenja bilo rešenje, jer gasovi staklene bašte i dalje zadržavaju toplotu na planeti. Ipak, ovo otkriće podstaklo je naučnike da razmotre geo-inženjerske tehnike, poput ubrizgavanja aerosola u stratosferu ili 'posvjetljivanja' morskih oblaka.
Dok su ekološki propisi u sjevernoj hemisferi doprinijeli smanjenju zagađenja, južna hemisfera je istovremeno doživjela seriju ekstremnih događaja koji su ubacili velike količine aerosola u atmosferu, od australijskih požara do erupcija vulkana Hunga Tonga 2021. i 2022. godine.
Iako se razlika u radijacionim budžetima između hemisfera povećava 'samo' za oko 0,34 vata po kvadratnom metru po deceniji, to je dovoljno da značajno utiče na klimatske modele i promijeni način na koji predviđamo budućnost planete.
Naučnici se nadaju da će tehnološki napredak i inovativni pristupi pomoći da se Zemljin energetski balans ponovo uspostavi, pre nego što se razlika između sjeverne i južne polovine planete pretvori u novi, trajni klimatski disbalans.