Koristeći vrlo veliki teleskop Europskog južnog opservatorija (ESO-v VLT) u Čileu, astronomi su snimili 42 najveća objekta u pojasu asteroida, koji se nalaze u području između Marsa i Jupitera. Nikada prije nije tako velika skupina asteroida snimljena tako oštro. Promatranja otkrivaju širok raspon osebujnih oblika, od sfernih do oblika nalik na pseće kosti, i pomažu astronomima u praćenju porijekla asteroida u našem Sunčevom sistemu, objavio je Opservatorij.
Detaljne slike ova 42 objekta veliki su skok naprijed u istraživanju asteroida. Ostvarene su zahvaljujući teleskopima na Zemlji, a doprinose odgovorima na važna pitanja o životu, svemiru i mnogočemu drugome.
"Dosad su s visokom razinom detalja bila snimljena samo tri velika asteroida glavnog pojasa, Ceres, Vesta i Lutetia, jer su ih posjetile svemirske misije Dawn i Rosetta koje su poslale NASA i Europska svemirska agencija", objasnio je Pierre Vernazza iz Laboratoire d'Astrophysique de Marseille u Francuskoj, koji je vodio studiju o asteroidima objavljenu danas u časopisu Astronomy & Astrophysics.
"Opažanja ESO-a dala su oštre slike za mnogo više ciljeva, ukupno 42", dodao je.
Raniji mali broj detaljnih promatranja asteroida značio je da su do sada ključne karakteristike, poput njihovog 3D oblika ili gustoće, bile uglavnom nepoznate. Između 2017. i 2019. Vernazza i njegov tim krenuli su popuniti ovu prazninu temeljitim pregledom glavnih tijela u pojasu asteroida.
Većina od 42 objekta u njihovom uzorku veličine (promjera, odnosno dužine) su preko 100 km. Tim je posebno snimio gotovo sve asteroide pojasa veće od 200 kilometara, 20 od 23. Dva najveća objekta koja je tim ispitivao bili su Ceres i Vesta (slika dolje), promjera oko 940 i 520 kilometara, dok su dva najmanja, asteroidi Urania i Ausonia, svaki promjera od oko 90 kilometara.
Rekonstruirajući oblike objekata, tim je shvatio da su promatrani asteroidi uglavnom podijeljeni u dvije "porodice". Neki su gotovo savršeno sferični, poput Hygiee i Ceresa, dok drugi imaju osebujniji, "izduženi" oblik, čija je neprikosnovena kraljica asteroid Kleopatra, koja izgleda kao pseća kost.
Kombinirajući oblike asteroida s podacima o njihovoj masi, tim je otkrio da se njihove gustoće značajno razlikuju. Četiri najmanje gusta asteroida koja su proučavana, uključujući Lambertu i Sylviju, imaju gustoću od oko 1.3 grama po kubičnom centimetru, što je približno gustoća ugljena. Najgušći, Psyche i Kalliope, imaju gustoću od 3.9 odnosno 4.4 grama po kubičnom centimetru, što je više od gustoće dijamanta (3.5 grama po kubičnom centimetru).
Ova velika razlika u gustoći sugerira da se sastav asteroida značajno razlikuje, što astronomima daje važne naznake o njihovom porijeklu.
"Naša zapažanja pružaju snažnu potporu tezi o značajnoj migraciji ovih tijela nakon njihova formiranja. Ukratko, takva ogromna raznolikost u njihovom sastavu može se razumjeti samo ako su tijela nastala u različitim regijama Sunčevog sistema", objasnio je Josef Hanuš sa Sveučilišta Charles u Pragu, jedan od autora studije.
Rezultati podupiru teoriju da su najmanje gusti asteroidi nastali u udaljenim regijama izvan orbite Neptuna i potom migrirali na svoje sadašnje mjesto.
Ovi su nalazi omogućeni zahvaljujući velikoj osjetljivosti spektropolarimetrijskog instrumenta visokog kontrasta za istraživanje egzoplaneta (SPHERE) koji je montiran na ESO-ovom VLT-u.
"S poboljšanim mogućnostima SPHERE-a, uz činjenicu da se malo znalo o obliku najvećih asteroida glavnog pojasa, uspjeli smo postići značajan napredak na ovom polju", rekao je koautor rada Laurent Jorda, također iz Laboratoire d 'Astrophysique de Marseille.
Astronomi će moći snimiti još više asteroida u najsitnijim detaljima s nadolazećim ESO-ovim Izuzetno velikim teleskopom (ELT), koji je trenutno u izgradnji u Čileu i s radom bi trebao početi kasnije tokom ovog desetljeća.
"ELT-ova opažanja asteroida glavnog pojasa omogućit će nam proučavanje objekata promjera od 35 do 80 kilometara, ovisno o njihovom položaju u pojasu, te kratera veličine otprilike 10 do 25 kilometara", rekao je Vernazza.
"Postojanje instrumenta sličnog SPHERE-u na ELT-u čak bi nam trebalo omogućiti da snimimo sličan uzorak objekata u udaljenom Kuiperovom pojasu. To znači da ćemo moći okarakterizirati geološku historiju mnogo većeg uzorka malih tijela sa Zemlje", zaključio je Vernazza.
