Slab, sitan bljesak crvene svjetlosti, uočen u samoj zori svemira prije više od 13 milijardi godina, srušio je sve rekorde i postao najranija supernova ikad zabilježena. Pojavila se kada je svemir bio star samo 730 miliona godina, usred ključnog perioda poznatog kao epoha reionizacije. Time je doslovno oborila prethodni rekord, supernovu koja je eksplodirala kada je svemir imao 1,8 milijardi godina.
Ono što ovo otkriće čini još nevjerovatnijim jeste činjenica da svjetlost ove drevne eksplozije nije bila pojačana gravitacijskom lećom, masivnim savijanjem prostor-vremena koje astronomima obično pomaže da vide tako udaljene objekte.
Analiza podataka koje je prikupio Svemirski teleskop James Webb otkrila je da se radilo o potpuno „običnoj“ supernovi, bez ikakvih posebnih karakteristika koje bi je činile sjajnijom od prosjeka.
Sve je počelo bljeskom gama zraka
Priča o otkriću započela je 14. marta 2025. godine, kada su instrumenti francusko-kineskog satelita SVOM (Space Variable Objects Monitor) zabilježili snažan bljesak. SVOM neprestano nadzire nebo u potrazi za najsjajnijim događajima u svemiru, provalama gama zraka (GRB).
Riječ je o najenergičnijim eksplozijama koje u nekoliko sekundi oslobode više energije nego što će naše Sunce tokom čitavog svog životnog vijeka. Nakon početne dojave, uslijedila je brza međunarodna akcija. Unutar sat i po, NASA-in opservatorij Neil Gehrels Swift precizno je locirao izvor rendgenskih zraka. Jedanaest sati kasnije, Nordijski optički teleskop na Kanarskim otocima uočio je infracrveni trag, prvi znak da se radi o izuzetno udaljenom objektu.
Konačnu potvrdu dao je Vrlo veliki teleskop (VLT) Evropske svemirske agencije u Čileu, koji je izmjerio crveni pomak od z ≈ 7.3. To je značilo da je svjetlost događaja, nazvanog GRB 250314A, do nas putovala gotovo 13,1 milijardu godina.
"U posljednjih 50 godina zabilježeno je tek nekoliko provala gama zraka u prvoj milijardi godina svemira. Ovaj događaj je izuzetno rijedak i vrlo uzbudljiv", rekao je astronom Andrew Levan sa Univerziteta Radboud u Nizozemskoj.
Samo je Webb to mogao potvrditi
Duge provale gama zraka, poput ove, povezane su sa eksplozivnom smrću masivnih zvijezda, odnosno supernovama. Međutim, sama supernova dostiže svoj najveći sjaj tek sedmicama nakon početnog bljeska.
Zbog širenja svemira, taj je proces za nas „usporen“. Zbog efekta poznatog kao kosmička vremenska dilatacija, naučnici su izračunali da će supernova biti najvidljivija tek tri i po mjeseca nakon provale gama zraka.
Tu je nastupio teleskop James Webb. Tim astronoma dobio je vanredno vrijeme za posmatranje i 1. jula 2025. usmjerio Webbovu moćnu infracrvenu kameru (NIRCam) prema izvoru.
"Samo je Webb mogao direktno pokazati da ovo svjetlo dolazi od supernove, urušavajuće masivne zvijezde. Ovo posmatranje također dokazuje da pomoću Webba možemo pronaći pojedinačne zvijezde iz vremena kada je svemir imao samo pet posto svoje današnje starosti", istaknuo je Levan.
Webb nije samo potvrdio supernovu, uspio je snimiti i njenu matičnu galaksiju, koja se na slici vidi tek kao slabašna, crvenkasta mrlja razvučena preko nekoliko piksela. Već i samo njeno uočavanje s te udaljenosti predstavlja ogroman uspjeh.
Šokantno otkriće: izgleda „potpuno normalno“
Najveće iznenađenje tek je uslijedilo.
Naučnici su očekivali da će zvijezde u ranom svemiru biti drugačije od današnjih, vjerovatno masivnije, s manje teških elemenata i kraćim životnim vijekom. No analiza svjetlosti supernove GRB 250314A pokazala je nešto sasvim drugačije.
"Krenuli smo otvorenog uma. I gle čuda, Webb je pokazao da ova supernova izgleda potpuno isto kao i moderne supernove", rekao je Nial Tanvir, profesor sa Univerziteta u Leicesteru.
Ova nevjerovatna sličnost sugerira da su se procesi zvjezdane evolucije stabilizirali mnogo ranije nego što se mislilo.
Prozor u djetinjstvo svemira
Ovo otkriće nije samo rušenje rekorda, ono otvara direktan uvid u ključno razdoblje historije svemira.
Epoha reionizacije bila je vrijeme kada je zračenje prvih zvijezda i galaksija počelo „čistiti“ gustu maglu neutralnog vodika koja je ispunjavala mladi svemir, čineći ga prozirnim za svjetlost.
Supernova GRB 250314A pruža direktan uvid u jednu od tih prvih zvijezda. Njena neobična „normalnost“ govori nam da su bar neke zvijezde u tom razdoblju bile slične današnjima.
To također znači da astronomi ne bi trebali očekivati da su rane supernove bile značajno sjajnije od modernih, što bi im moglo pomoći da pronađu još ovakvih prigušenih događaja skrivenih duboko u kosmičkoj tami.
Tim naučnika već planira nova posmatranja pomoću Webba kako bi iskoristili sjaj provala gama zraka kao „svjetionike“ za mapiranje svojstava najudaljenijih galaksija i bolje razumijevanje nastanka prvih teških elemenata, ključnih za pojavu života.